Hrvatski parovi i njihova posvojena djeca sletjela su danas nešto prije 15 sati iz Dubaija u Ljubljanu odakle će ih kombijima Ministarstva vanjskih i europskih poslova i MUP-a prevesti u Zagreb.
- Bilo je to iznimno teško razdoblje u proteklih šest mjeseci i osjećamo veliko olakšanje što se vraćamo kući sa svojom djecom. Čak i u našim najmračnijim danima, nikada nismo gubili nadu da će pravda pobijediti. Željeli bismo izraziti našu srdačnu zahvalnost hrvatskoj Vladi, EU, našem zambijskom odvjetničkom timu, kao i dobrim ljudima u Zambiji i Hrvatskoj na njihovoj ljubaznosti i kontinuiranoj podršci tijekom najizazovnijih okolnosti s kojima smo se ikada suočili. Cijenimo što su mediji nastavili biti osjetljivi na našu situaciju u svojim izvještavanjima i molimo vas da poštujete naše pravo na privatnost u nadolazećim danima i tjednima dok želimo ostaviti ovo grozno iskustvo iza nas i započeti svoje živote kao novi roditelji. Hvala vam na razumijevanju i podršci, rekli su nam hrvatski posvojitelji nakon povratka u Hrvatsku.
- Jako sam sretan, napokon smo ovo dočekali - emotivan je Mladen Subošić nakon što je njegov brat Zoran sa suprugom i djetetom sletio u Ljubljanu. Čekali su to šest mjeseci i Mladen je škrt na riječima. - Ne bih danas više ništa pričao. Jako sam sretan i nadam se da je to sad - to, kaže za Jutarnji list.
Majka Damira Magića iz Varaždina prvi put je, otkad s njom komuniciramo, mirna.
- Sestra i njezin suprug su otišli po njih u Ljubljana, a ja ih nestrpljivo očekujem zajedno sa svojom novom unukom. Jedva čekam da ih vidim. Kamen mi je pao sa srca. Osjećaj je radosti, dosad sam bila potištena. Sin i snaha su lijepo i dobro odgojeni i vjerujem da će oni tako odgojiti i svoju curicu, Sad će morati učiti oni njezin i ona njihov jezik jer lijepo je da dijete njeguje i svoju kulturu, a znam da moj sin i njegova supruga neće dozvoliti da zaboravi svoje podrijetlo. Jedva ih čekam sve zajedno zagrliti, to mi je sad prvo unuče, govori nam.
Četvero kongoanske djece, koju su u prosincu prošle godine posvojila četiri hrvatska para, dočekali su veleposlanik RH u Sloveniji te djelatnici Ministarstva socijalne politike i mladih i bit će im pružena psihološka pomoć zbog svega što su prošla zadnjih pola godine. Osmero hrvatskih državljana i njihovo četvero djece napokon će danas popodne biti doma, nakon drame koju su prošli u Zambiji.
- Jako smo sretni, ne možemo još vjerovati da smo došli. Put je dugo trajao, malo smo umorni, ali jako sretni da je sve pozitivno i da smo svih 12 došli, rekao je kratko Noa Kraljević za HRT. Dodao je i kako im je najteže u ovih šest mjeseci pala situacija u kojoj je bilo toliko nepoznanica i nije se moglo znati kako će sve završiti.
Njihov prijevoz organizirala je država. U petak popodne odjetjeli su avionom iz Ndole za Lusaku. Potom su iz Lusake letjeli za Dubai, a onda iz Dubaija za Ljubljanu. Mogli su odahnuti tek kada su napustili Zambiju.
Visoki sud u Ndoli u četvrtak ih je oslobodio optužbi za trgovinu djecom u pokušaju i njihovo iskorištavanje, a tijekom cijelog petka rješavala se papirologija u Odjelu za imigraciju u Ndoli. Nešto poslije 13 sati u petak četiri su hrvatska para, nakon više od pola godine, mogla napokon zagrliti svoju djecu koju su u prosincu prošle godine posvojila iz DR Konga, a zbog kojih su u Zambiji što u pritvoru, a što na suđenjima proveli gotovo sedam mjeseci.
A riječ je o jednom dječaku i tri djevojčice u dobi od jedne i pol do četiri godine. Djeca su provela više od pola godine u strogo štićenom objektu zambijske socijalne službe jer je ta država smatrala kako su žrtve trgovine ljudima, unatoč činjenici da su djeca imala sve hrvatske dokumente, rodne listove i putovnice, kao i sudske odluke kongoanskih vlasti o posvajanju, koje su potom potvrdili i hrvatski sudovi.
Susret djece i njihovih roditelja bio je jako emotivan. Sutkinja Visokog suda u Ndoli zaključila je kako nije bilo dokaza da se radilo o trgovini djecom, te da je postupak posvojenja bio ispravan, nakon čega je odmah naložila da se Hrvate pusti na slobodu i da im se daju njihova djeca. No, kako u ovom ionako dramatičnom slučaju ništa nije moglo ići bez problema, u četvrtak Hrvati nisu uspjeli doći do djece jer im je savjetovano da je bolje da to obave u petak, budući da formalnosti oko papirologije i viza znaju potrajati, a i njihove službe nisu radile popodne. Kako je cijeli taj administrativni postupak potrajao, hrvatski državljani nisu uspjeli stići na direktan let prema Europi, pa su se odlučili na varijantu da avionom odlete prvo prema glavnom gradu Zambije, Lusaki, da bi onda u popodnevnim satima stigli na let prema Dubaiju.
Podsjetimo, četiri para iz Hrvatske, koji su u sudskim postupcima u DR Kongu posvojili četvero djece u dobi od jedne do tri godine te kojima su hrvatski sudovi potvrdili odluke o posvojenju, a MUP izdao hrvatske dokumente za djecu, uhićeni su 7. prosinca prošle godine u zračnoj luci u Ndoli kad su s djecom namjeravali napustiti Afriku i odletjeti u Europu. Parovi su odvedeni u pritvor, a djeca u sigurnu kuću za žrtve traffickinga.
Posvojitelji su pak proveli u zambijskom zatvoru gotovo sedam tjedana, do 23. siječnja, kad su pušteni da se brane sa slobode uz uplatu jamčevine od 1000 dolara po osobi i druge uvjete koje je postavio sud pa su tako morali i ishoditi boravišnu dozvolu za ostanak u Zambiji do okončanja postupka. Činilo se da će se konačno moći vratiti kući kad je sudac na ročištu 6. veljače odlučio prekinuti suđenje te naložio da Hrvati u narednih 48 sati napuste Zambiju. Iako je naglasio da to nije nužno kraj suđenja, već samo obustava te da se postupak može obnoviti, vjerovalo se da do toga neće doći. No, već sljedeći dan parovi su ponovno uhićeni u istoj zračnoj luci i ponovno pritvoreni, navodno zbog novih dokaza vezanih za jednu službenicu u Imigracijskoj službi za koju se sumnja da je bila dio navodnog lanca u nezakonitim posvojenjima. Radilo se o Zambijki Gloriji Sakulengu na koju je proširena optužnica.
Hrvatski su parovi ponovno prošli istu proceduru te su ponovno platili jamčevinu i pušteni su krajem veljače da se brane sa slobode, ali nisu smjeli napuštati Zambiju. Suđenje je u međuvremenu, zbog osobitog međunarodnog značaja, prebačeno na sud višeg ranga.
Tada se dodatno pogoršala perspektiva optuženih hrvatskih parova jer je uslijedilo uhićenje kongoanskog državljanina, navodno turističkog djelatnika, Stevea Mulijua koji je od strane zambijskog tužiteljstva označen kao mozak ilegalne operacije prebacivanja djece. Dodatni šok izazvao je istup državnog tajnika MUP-a Zambije Dicksona Matemboa, koji je u Ženevi na Odboru za prisilne nestanke UN-ova Ureda Visokog povjerenika za ljudska prava, odgovarao na pitanja i o ovom slučaju. Osim što je po prvi put službeno potvrdio da se vlasnik sirotišta iz kojeg su stigla djeca, nalazi u bijegu, ustvrdio je i da su kongoanske vlasti utvrdile da je dokumentacija o posvojenju lažna.
"Optuženi su za nezakonito zadržavanje i provedene su istrage, a kongoanske vlasti su utvrdile da je njihova dokumentacija lažna. Vlasnik sirotišta iz kojeg su prikupljena ta djeca bio je u bijegu, a slučaj je sada na sudu. Djecu je zaštitilo Ministarstvo zajednice i socijalne skrbi, u suradnji s kongoanskim vlastima nadležnim za skrb o djeci. Trebalo bi ih se predati kongoanskoj vladi", rekao je između ostaloga Matembo.
Novo suđenje počelo je 8. svibnja iskazima svjedoka iz hotela u kojem su Hrvati boravili te imigracijske službenice koja ih je zaustavila u zračnoj luci. A onda je uslijedilo ispitivanje zambijskog policajca koji je uhitio Hrvate. Iskaz tog svjedoka nije zvučao dobro za optužene. Naime, on je izjavio kako je suoptuženi Kongoanac, Steve Mulija, za kojeg je tužiteljstvo tvrdilo da je mozak operacije, naplaćivao 2040 dolara po djetetu kako bi ih transportirao iz sirotišta u Zambiju.
Policajac je rekao da je vidio WhatsApp razgovor između jednog od optuženih Hrvata Damira Magića i Mulije, te da je Steve Mulija djelovao zajednički s Emmanuelom Kabongom, vlasnikom sirotišta u Kongu iz koje su došla djeca koju su Hrvati posvojili.
Potom je posvjedočio kako je otišao u kongoanski konzulat u Ndoli kako bi provjerio autentičnost dokumenata o posvajanju i tamo ustanovio da su ti dokumenti bili – falsificirani. To su mu, naglasio je, rekli u konzulatu DR Konga u Zambiji.
Međutim, crni oblaci brzo su se razišli nakon što je obrana počela unakrsno ispitivati policajca. Jer, svoje riječi nije mogao ničim potkrijepiti. Sudu nije mogao podastrijeti nikakav dokaz o istinitosti onoga što je govorio, opravdavajući se kako ga nitko nije tražio da dokumente donese na sud.
Usto, zambijsko tužiteljstvo nije na sudu uspjelo dovesti ni kongoanskog diplomata koji je navodno prebacio djecu u Zambiju niti su ponudili ikakav dokaz da bi dokumentacija o posvojenju, kao što su tvrdili policajac i njihov državni tajnik na skupu u Ženevi, krivotvoreni.
S obzirom da tužiteljstvo nije imalo daljnjih dokaza, obrana je zatražila da sud odmah prekine suđenje i donese oslobađajuću presudu. Tri dana kasnije sutkinja Mary Mulanda je odlučila - tužiteljstvo nije ponudilo dostatne dokaze tako da uopće nema potrebe za iznošenjem obrane - svi optuženici oslobađaju se optužbe. Pritom je sutkinja naglasila da su dokumenti o posvojenju ispravni te da oslobođeni Hrvati mogu preuzeti posvojenu djecu i napustiti Zambiju.