Vrag je s tim cajkama. Upadaju ravno u mozak. Rade nepopravljivu štetu, prosječan se čovjek nikada od toga ne može oporaviti. A ne može ni izliječiti, jednostavno mu sjednu u dio razvijen za ukus, tamo naprave nered, zauzmu prostor i čekaju novu dozu.
Mogu ja sada obrazložiti kako cajke imaju svoj kontekst, svoj kulturni izričaj, modu, pravila ponašanja, prikladnu cugu i meni na stolu, kako pasivno ugrožavaju život i sluh, ali nije to ništa drugačije od onoga što su donosili neki drugi glazbeni stilovi pa su dobili svoje mjesto u životu, priznanje i ugled. Možda su cajke šund, ali svakako nisu kvaliteta.
To je jako nebitno za ljubitelje cajki, oni zasad i ne traže nastupe u istim prostorima u kojima nastupaju filharmonije, komorni zborovi i glazba za koju...