U nekoliko smo navrata već obrađivali tematiku SEPA izravnog terećenja, no kako s vremena na vrijeme i dalje primam mailove čitatelja ljutitih zbog bankarskih naknada, zaključila sam da je vrijeme ponovno se malo pozabaviti ovom temom.
Posebno nakon što me ovaj tjedan jedan čitatelj upozorio kako je banka u kojoj ima račun od 1. ožujka toliko poskupila naknadu za ovakvu vrstu plaćanja da se ugovaranje izravnog terećenja za usluge praktično više uopće ne isplati.
On je to primijetio na primjeru računa Zagrebačkog holdinga koji je za veljaču iznosio 511,90 kuna i za koji je, do kraja veljače, naknada za SEPA izravno terećenje iznosila dvije kune. No, s ožujkom novi troškovi - umjesto dvije, na ime naknade za provođenje ove usluge sad mu je s računa skinuto 5,12 kuna, dakle čak jedan posto iznosa računa. Naš čitatelj pritom primjećuje kako je stvar tim više nevjerojatna jer je riječ o izravnom terećenju jednog računa na ime drugog računa u istoj banci, ovaj put Zabi.
“Nevjerojatno, naša najveća banka za prebacivanje novca s jednog na drugi račun unutar iste banke uzima više od pet kuna naknade, a da sam račun plaćao internet bankarstvom, tu istu uslugu platio bih 1,25 kuna. Dakle, računalo smakne četiri kune bez da je ijedan zaposlenik banke trepnuo”, čudi se naš čitatelj, a mi odmah krenemo proučavati naknade u Zabi. Ispada da je čitatelj bio u pravu - banka je doista od 1. ožujka poskupila svoju naknadu za SEPA terećenje koja sada iznosi minimalno dvije kune odnosno jedan posto iznosa računa, i to neovisno o tome je li riječ o terećenju u korist računa u istoj ili nekoj drugoj banci.
Primjera radi, još u veljači trošak ove naknade iznosio je dvije kune po transakciji, neovisno o iznosu, pa je riječ o priličnom poskupljenju, barem kad su u pitanju svi oni računi koji prelaze dvjestotinjak kuna. Ovim poskupljenjem Zaba trenutačno ima jednu od najskupljih naknada za SEPA izravno terećenje, a parirati joj može još naknada koja se plaća u PBZ-u, koja također iznosi minimalno dvije kune odnosno jedan posto po iznosu računa, no razlika je u činjenici da PBZ maksimalno naplaćeni iznos po ovoj osnovi ograničava na 50 kuna dok je Zaba to ipak ograničila na 20.
Do poskupljenja je došlo i u RBA u kojem naknada sad iznosi minimalno dvije kune odnosno 0,50 posto po iznosu, što je poskupljenje u odnosu na donedavnih 0,20 posto po transakciji. Naknada u Erste banci iznosi, pak, dvije kuna po transakciji, neovisno o iznosu, i nije se mijenjala godinama, a korisnici HPB-a plaćaju 2,50 kuna po nalogu.
Zabu i RBA upitali smo zašto su odlučili poskupiti ovu naknadu i koje eventualne dodatne troškove imaju da su ih odlučili prebiti preko leđa potrošača, a odgovor smo dobili samo iz prve. Ipak, u njemu ne objašnjavaju zašto je došlo do poskupljenja, nego samo konstatiraju kako redovito informiraju klijente o svim promjenama te da korisnici usluge Lepeza Asistenta imaju mogućnost korištenja izravnog plaćanja bez naknade.
Priča je u svakom slučaju za potrošače iznimno neisplativa i prilično demotivirajuća pa se postavlja pitanje zašto bi se građani uopće odlučivali ugovarati izravna plaćanja računa ako ih takva praksa košta i do četiri puta više nego da ga sami plate internet bankarstvom? Posebno ako stvari usporedimo sa situacijom kakva je bila do lipnja 2019. godine kad je općenito uvedeno SEPA izravno plaćanje.
Naime, i prije toga postojala je opcija izravnog plaćanja, no ona je za korisnike bila u potpunosti besplatna, što je mnoge motiviralo da ugovaraju izravna plaćanja za mnoge račune. S rujnom 2019., međutim, zakonskom je odredbom onaj klasičan sustav “izravnog plaćanja” ukinut te je zamijenjen takozvanim SEPA izravnim plaćanjem, pri čemu je proces izravne naplate promijenjen, a time je, pak, promijenjen i način naplate naknade.
Naime, klasičan sustav izravnog terećenja podrazumijevao je da tvrtke naplatitelji sa svakom bankom zasebno ugovaraju uvjete izravnog terećenja, pri čemu je banka trošak naknade za ovu uslugu naplaćivala od tvrtki, a ne od potrošača.
Uvođenjem SEPA sustava, međutim, primatelji plaćanja sada naloge iniciraju preko banke po izboru, a potom ta banka preko Nacionalnog klirinškog sustava distribuira SEPA IT prema drugim bankama. Kako banke u tom procesu više nemaju direktni kontakt s primateljem uplate, nije moguće ugovoriti ni da trošak naknade pada na njihova leđa pa su kolateralnim žrtvama ove regulative sada ispali potrošači.
Ne možemo dovoljno naglasiti koliko je ovo nepravedno, prvenstveno zato što najveću korist od izravnog plaćanja zapravo ima primatelj sredstava - tvrtka koja po automatizmu može naplatiti sve račune do datuma dospijeća, bez rizika kašnjenja ili kasnijeg utjerivanja dugova. Neće stoga čuditi ako će odabir izravnog plaćanja računa u skorijoj budućnosti - izumrijeti.
Imate prijedlog za Veliku škrticu?
Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.