Pet, deset, 14 pa čak i 23 godine u Hrvatskoj traju sporovi oko skrbništva nad djecom. Iako obiteljski zakon nalaže da se rješavaju žurno i u najboljem interesu djeteta, slučaj Severine Vučković ogolio je istinu. Djeca pate, a cijeli proces gubi smisao. Iza njega ostaju djeca nad kojom sustav provodi institucionalno nasilje.
Za Provjereno Nove TV govori Mihaela koja je prošla isto. Borba njezinih roditelja počela je kad je imala devet godina, s 14 agonija je za nju još trajala, skupila je hrabrosti i sama se obratila pravobraniteljici.
"Najviše sam bila tužna, ne znam jesam li ikad i hoću li više ikad plakati kao što sam tada, pogotovo u tim godinama kada se dijete razvija i pokušava nešto reći i onda ga se ne sluša, to nije zdravo za dijete", kaže Mihaela koja je reporterki emisije Provjereno Danki Derifaj pružila uvid u dječju perspektivu dugogodišnje borbe za skrbništvo. Zbog njezinih bližnjih zamolila je da joj se zaštiti identitet.
Mihaela je kod vještaka prvi put bila s devet ili deset godina, kaže, i sve je trajalo tri ili četiri godine prije nego što je sama poslala poruku dežurnoj pravobraniteljici. "Poslala mail i rekla sam joj, onako, nisam imala što reći nego onako kao dijete, ajde molim vas, pomozite mi", opisuje Mihaela.
Stručna vještačenja su joj bila posebno mučna, kaže Mihaela.
Umjesto da institucije pomognu Mihaeli one su je dugogodišnjim razvlačenjem slučaja skrbništva dodatno traumatizirale.
"Apsolutno, po meni je to institucionalno nasilje nad djecom, po meni je jer vi možete dijete i neposredno zlostavljati naravno, a možete i posredno, na način da je ono izloženo 10 godina svog života institucijama i provest život pod stresom i jednog i drugog roditelja koji su u tim procesima, koji su konstantno u tim procesima. Kad su institucije konstantno uvučene u obiteljski život naravno da to nije zdravo okruženje i utječe na psihofizički razvoj tog djeteta, negativno", opisala je za Provjereno odvjetnica Una Zečević Šeparović.
Među djecom koja trpe institucionalno nasilje je i dijete Severine Vučković, koje 11 godina čeka da sud odluči gdje mu je dom. Posljednja presuda Vrhovnog suda koja vraća spor na početak izazvala je burnu reakciju javnosti.
Mihaela potvrđuje da su i u njezinom slučaju hitnost i žurnost mrtva slova na papiru.
"Hrpu, hrpu stvari se dogodilo koje su se mogle tako lako prevenirati, tako lagano, smatram što su institucije napravile meni, da su napravile totalni kaos, sve se to moglo izbjeći", ističe Mihaela.
Rasprave su zakazane u prosjeku jedanput godišnje. Županijski sud vrati predmet na ponovni postupak i tako u krug. Neopravdani izostanci sudaca dan prije ili na dan ročišta.
Provjereno je provelo anketu roditelja na temu dugoročnosti sporova oko skrbništva. Od 362 odgovora njih gotovo 69 posto je nezadovoljno radom suda, a 72 posto Zavodom za socijalni rad. Većina kaže da sporove vodi dvije, tri pa čak i više od 10 godina. U mnogima je u braku bilo nasilja koje, kažu ispitanici institucije ne prepoznaju, a sustav ih zove visoko konfliktnim.
Iz Zavoda za socijalnu skrb su odgovorili da uočavaju neujednačenost i različitost u postupanjima, ali ih pravdaju time da je Zavod za socijalnu skrb oformljen tek prije godinu dana. Iz Ministarstva pravosuđa kažu da su u proteklih pet godina zaprimili 15.076 parničnih predmeta u vezi roditeljske skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa ili uzdržavanja djeteta. Od ukupno riješenih 14.078 predmeta 70% je riješeno u godinu dana. Najdulji spor je trajao više od 23 godine.
"Kako se institucije ponašaju iz mog slučaja i drugih, mislim da ne rade u najboljem interesu djeteta jer da slušaju dijete znali bi što treba napraviti, dijete će vam sve reći, dijete neće lagati kod koga je njemu bolje, dijete zna gdje želi biti i ima svoje razloge, samo smatram da se neka djeca u bilo kojoj dobi ne znaju točno izraziti, neke stvari se izvuku iz konteksta, zato treba dublji razgovor i napraviti da se osjeća sigurno, a ne da je između dvije vatre konstantno", kaže Mihaela.
Na sudovima obiteljski odjeli već postoje, postoje znanja i alati kojima se djeci treba pomoći, postoje i zakoni i konvencije koje im tu pomoć jamče. U stvarnosti dok se roditelji ne mogu dogovoriti, dok se stručnjaci educiraju, a sudovi se ponašaju kao da se radi o vrećama krumpira, u tišini pati tisuće djece.
"Slušajte djecu, slušajte djecu i dajte roditeljima da budu roditelji, ali dajte djeci da budu djeca. Ne trebaju stajati između dvije vatre, to ne treba biti igra dva ega, tu je dobrobit djeteta, ono će jednog dana biti odrasla osoba i može odlučiti želi li vas ikad više vidjeti ili ne želi. To je dugoročno, to nije samo devet, deset godina, to ostaje s djetetom do kraja života", poručuje Mihaela.