Točno pamtim kada sam i kako prvi put u životu čuo za Slavoja Žižeka. Bilo je to potkraj osamdesetih kad je mladog, tada pomodnog filozofa iz Ljubljane prvi put intervjuirao zagrebački Start.
Tih osamdesetih jugoslavensko je društvo bilo čudnovato dvojno. Zemlja na isteku trajanja prolazila je razdoblje dotad neviđene idejne liberalizacije i nekog neobičnog, predmakabričnog poleta. S druge strane, na horizontu su se jasno vidjeli faktori koji će je uništiti, uključujući reakcionarni armijski militarizam i narastajući srpski nacionalizam. Tih godina, Slovenija je bila rasadište onog što se poimalo kao progresivno i kul, a mladi filozof Žižek bio je selektor, tumač i promotor te promjene. Žižek je bio nešto poput kustosa kulturne...