Da nam je netko prije tri-četiri godine rekao kako će financijski kolaps najvećeg poslovnog sustava u zemlji završiti bez golemih troškova za porezne obveznike, masovnih otkaza i kaskadnih bankrota Agrokorovih partnera, svatko normalan bi rekao - dajte papir da ga potpišemo. Iako se takav scenarij zahvaljujući hrabroj akciji Vlade, koja se usudila Saboru predložiti lex Agrokor i tako uvesti u Todorićev imperij izvanrednu upravu, doista ostvario, način na koji funkcionira Fortenova Grupa otvara neka nova pitanja: kako je moguće da najveća i najvažnija kompanija u Hrvatskoj nakon svega što se dogodilo posluje ispod minimalne razine transparentnosti koju bi trebalo osiguravati moderno dioničarsko društvo?
Kako je moguće da su sve te velike i značajne kompanije u sastavu Fortenove skrivene negdje ispod Grupe? Dok se na zapadu sve više priča o široj društvenoj odgovornosti kompanija od one koje su morale ispunjavati prema svojim vlasnicima kroz donošenje zarada, Fortenova Grupa danas čak i po pitanju financijskih izvješća funkcionira kao da je neka polutajna družba, a ne poduzeće o kojem ovisi 50.000 zaposlenika, kao i velik broj poslovnih partnera. Ako su točni oni škrti podaci koje kompanija objavljuje, Fortenova popravlja svoje poslovanje, ali zbog svoje veličine i utjecaja još će dugo ostati potencijalni sistemski rizik za Hrvatsku i regiju, pa je nekako teško progutati činjenicu da su s javnošću i ostatkom poslovne zajednice spremni dijeliti samo minimalne informacije.
Ništa nije sporno u tome da su ključni vjerovnici nekadašnjeg Agrokora preuzeli upravljanje kompanijom. Isto tako, logično je da je kroz nekoliko godina struktura vlasništva nad dugovima značajno promijenjena, iako ne transparentno. Istina je, nadalje, da je najvećim dijelom transparentnost poslovanja bivšeg Agrokora pukla još za vrijeme izvanredne uprave jer su kompanije koje su bile listane na burzi prestale izvješćivati o svojim rezultatima. Jamnica, Ledo, Zvijezda, Tisak, Belje, Vupik, PIK Vinkovci… opravdali su naknadno prestanak zakonskog izvješćivanja time što "… izdavatelj više nikada neće udovoljavati pravnim i faktičkim uvjetima da se njegovim dionicama trguje na uređenom tržištu."
Zanimljivo je i znakovito da su vizionarski znali 24. prosinca 2019. godine da im za sva vremena više neće trebati transparentnost. Zašto su predviđali budućnost sa što manje komunikacije prema van, i sve u zemlji gdje su dio najvažnijeg poduzeća?
Dio transparentnosti za vrijeme izvanredne uprave bio je osiguran političkom intervencijom, pa je Agrokor pod izvanrednom upravom redovito objavljivao temeljna mjesečna izvješća iz koji se moglo rekonstruirati kako napreduje ili nazaduje projekt spašavanja najvećeg financijskog utopljenika u regiji. Nakon što je Trgovački sud u Zagrebu donio odluku o prestanku izvanredne uprave, strani vlasnici i menadžment više nisu imali potrebu govoriti hrvatskoj i regionalnoj javnosti kako posluju tako redovito, pa čak ni tromjesečno.
Kompletno informiranje o poslovanju sveli su na polugodišnje objave na svojoj internetskoj stranici u kojima pak, naravno, naglasak stavljaju na vlastito zadovoljstvo ostvarenim rezultatima - napominju tako u zadnjem izvješću za prvo polugodište 2021. godine 35-postotno povećanje prihoda, 14 posto viši EBITD i neto profit od 318 milijuna kuna, nasuprot gubitku u prvom polugodištu 2020. godine. Iz toga možemo zaključiti da se za kompaniju s prihodima od oko 12 milijardi kuna radi o skromnom profitu, ali i ništa više od toga.
Dodali su još nešto podataka po ključnim dijelovima poslovanja (trgovina, hrana, poljoprivreda), ali i dalje bez ikakvih podataka po svim važnim kompanijama iz sastava Grupe. S obzirom na to da su u međuvremenu odradili i neka dezinvestiranja takozvanih non core biznisa te konsolidaciju Mercatora, teško je biti siguran što ovi podaci, koje slave, zapravo točno znače.
U jednom trenutku smo čak pomislili da smo se zaletjeli s tezom o netransparentnosti te smo pomislili kako ključne kompanije Fortenove ipak objavljuju podatke o svojem poslovanju, ali na svojim zasebnim stranicama. Otišli smo potražiti te očekivane i sasvim uobičajene financijske podatke na stranicama Konzum Plusa, PIK Vrbovca, Belja… i ostalih "pluseva", i nismo našli ništa. Primjerice, na stranicama Belja čak postoji podstranica Obavijesti i financijski podaci, ali se tamo može naći samo jedno izvješće iz 2019. godine koje se ne može otvoriti te se, izgleda, radi o slučajnom ostatku prošlosti.
Kako bi se stekao dojam koliki je sam po sebi Belje velik sustav, treba reći da se bave krmnim smjesama za svinje, telad, junad i muzne krave, s proizvodima za perad i ostale životinje, ratarstvom, svinjogojstvom, mliječnim govedarstvom, vinogradarstvom, a imaju velik broj kooperanata te kontroliraju Tvornicu mliječnih proizvoda Baranjka, Vina Belje, Kukuruzno brašno Belje te Rajčicu.
Imaju i više turističkih biznisa povezanih sa svojom temeljnom djelatnošću. Uz sve to, tek su mali dio Fortenove. I sve to predivno i prekrasno hrvatsko u nizu Fortenovinih kompanija ostavljeno je u zoni financijske opskurnosti. Naročito zabavan podatak na stranicama Belja pod rubrikom "O nama" jest da je temeljni kapital društva 20.000 kuna te je uplaćen u cijelosti. Ne zvuči li to nakon svega cinično?
Sve više se čini da je jedna od više teških lekcija koje smo naučili nakon propasti Agrokora kako je potrebno osigurati da se sve kompanije u Hrvatskoj iznad određene veličine obavezno moraju izlistati na hrvatskoj burzi. Sa samo 2, 3, 4… posto dionica u službenoj kotaciji postojala bi obveza detaljnog izvješćivanja, a veliki ne bi samo dali mali doprinos oživljavanju burzovnog trgovanja, nego bi se sasvim sigurno više morali potruditi oko corporate governancea.
Zadnjih nekoliko godina lideri najvećih kompanija u Sjedinjenim Državama i zapadnoj Europi javno govore o redefiniranju uloge korporacija. Spremni su preuzeti mnogo više javne odgovornosti, pogotovo za sredine u kojima posluju. A Fortenovu njezini vjerovnici odvlače u suprotnom smjeru. Je li to primijetila hrvatska Vlada?
Prirodna je tendencija vlasnika (u ovom slučaju Rusa) da žele što manje smetnji u upravljanju. Obvezu izvješćivanja i mnogi hrvatski poduzetnici doživljavaju samo kao teret. Međutim, ako imamo najveći poslovni sustav u zemlji s internetskom stranicom na kojoj su de facto najvažnije informacije o prodajama dijelova sustava koji je stvarao Ivica Todorić, onda Republika Hrvatska i dalje ima sistemski problem, iako toga nije svjesna. Naime, iz Fortenove su revno izvijestili o dezinvestiranju Atlasa, Kompasa, Projektgradnje, Sojare, udjela u Karisma Hotels Adriaticu, i o prodaji Leda Nomad Foodsu. Sve te prodaje predstavljene su kao značajni poslovni uspjesi.
Potpuno je jasno da Fortenova zbog velikog duga mora ići u prodaju svojih dijelova, ali s obzirom na važnost tog sustava u regiji, bilo bi lijepo ne samo vidjeti detaljna financijska izvješća po kompanijama, nego i neke planove. Doista, kakva je vizija budućnosti? Je li rasprodaja temelj poslovne strategije sve dok od Fortenove ne ostane niti F? Pomalo je neobično (ali logično) da se na stranicama Fortenove može pronaći velik oglasnik nekretnina koje namjeravaju prodati jer im ne trebaju za temeljno poslovanje, baš kao što je očekivano to što su najavili prodaju ogromnog prostora u poznatom Ciboninu tornju. Isto tako, možemo vjerovati da su Rusi, kako bi zaštitili svoje investicije u bivši Agrokor, doveli najbolje menadžere i financijske stručnjake.
No, možda je nekada bilo seljački postaviti pitanje vide li ti stručnjaci sustav Fortenove kao odgovorni dio hrvatskog društva koji želi pridonijeti razvoju na više načina, ili bi u nekom trenutku mogli vidjeti evakuaciju trenutačnih vlasnika koji će za velik novac, što se kaže, prodati tržište, bez obzira na to kako će završiti kompanija i njezini zaposlenici. Uz ovakvu transparentnost, to ne znamo. A prije samo nekoliko godina hrvatska Vlada bila je ta koja je upravo za vlasnike Agrokorovih dugova na sebe preuzela ogromnu pravnu odgovornost, i još je uvijek izložena nizu rizika koji mogu proizaći iz te odgovornosti. Nešto tu ne štima.
Svojedobno se pokazalo da se rizik prezaduženog Agrokora uvukao u hrvatske banke i leasing kuće. Hoćemo li pustiti da se povijest ponovi na nešto drugačiji način? Fortenova jest dioničarsko društvo, ali nije javno listano te samo šalje nužne zakonske informacije Fini. U osnovi se ponašaju kao društvo s ograničenom odgovornošću te zanemaruju svoj golemi značaj u Hrvatskoj i regiji. Kolikom smo i kakvom smo sve riziku izloženi zbog poslovne logike koja je bivši Agrokor svela na d.o.o.?
Slavni Milton Friedman je rekao da je "… jedina odgovornost kompanija da maksimaliziraju profite za svoje vlasnike". No, otkako je on skovao tu misao mnogo toga se promijenilo. Danas je puno aktualniji jedan Richard Branson koji govori na sljedeći način: "Trebamo vlade i biznise koji će raditi zajedno u korist sviju. Ne radi se tu o klasičnoj 'korporativnoj društvenoj odgovornosti' koja se svodila na mali tim skriven u podrumskom uredu - sada svaka osoba u biznisu mora preuzeti odgovornost u svemu što čine u poslovnom i osobnom životu". Evo i jedna mala opomena velikog Warrena Buffetta: "Potrebno je 20 godina da sagradite reputaciju i 5 minuta da je uništite. Ako razmišljate o tome, činite stvari na drugačiji način".