I dok se danas lome koplja oko toga do koje bi godine života djecu trebalo dojiti, nekad je bilo normalno produljiti dojenje do osnovnoškolskog uzrasta. U povijesti je bio to prirodan proces, jednostavno zato što nije bilo alternative. Što se tiče dojilja, one su se ponekad smatrale božanstvima, ponekad su ih tretirali kao sluškinje, no bilo je i mnoštvo pravila koja su ih pratila. Primjerice, dojilja je trebala izbjegavati seks, a postojale su i norme kako izgleda idealna žena koja doji: trebala bi imati između 25 i 35 godina, biti smeđokosa, nikako ne crvenokosa, jer što se za crvenokose dojilje smatralo da su "psihički nestabilne".
Trebala bi imati dobro razvijene grudi i grudni koš. Preporuka je bila i da radi kao tkalja, ili na mlinovima, radi jačih ruku i...