Varaždinski vrtićarci iz Dječjeg vrtića Aleja sami su si, uz pomoć srednjoškolaca koji uče za majstore i pod nadzorom tete Andreje, napravili dvorišni Šekret. Piše se, kažu, s velikim ‘Š‘.
Šekret je svečano otvoren u petak poslijepodne, crvenu vrpcu je prerezala šestogodišnja Alma, a ekipi Jutarnjeg dozvoljen je ekskluzivni razgled i prije otvorenja.
U velikom dvorištu okupanom proljetnim zelenilom, mali je objekt sa šarenim natpisom ‘Šekret‘ na vratima. Tu je i etimologija riječi ‘šekret‘ - lat, secretus: tajni, skriveni - piše. Sa strane na zidovima teglice s cvijećem vise na paleti. Sad vas već jako zanima kako je unutra, kad je pred vratima tako veselo.
- Baš mi je drago vidjeti taj izraz lica - smije se radosna Andreja Sedlar, odgajateljica i inicijator projekta Šekreta, kad je vidjela naše iznenađenje.
O inspirativnoj teti Andreji koja je na pragu 40-ih shvatila da želi biti teta u vrtiću pa upisala Učiteljski fakultet u Rijeci, Jutarnji je već pisao. Kad je napokon pronašla svoj životni poziv, stalno je napredovala, upisala i u prvoj generaciji završila diplomski studij za odgojitelje, s 55 je godina obranila svoj specijalistički rad, 2020. za svoj je doprinos predškolskom obrazovanju dobila najveću državnu nagradu ‘Ivan Filipović‘. Gradska politika ju nikad nije prepoznala, nije članica ni jedne stranke i nema rođake koji jesu, pa nikad nije bila dobar kandidat za ravnateljicu Dječjeg vrtića Varaždin.
Sama se nikad nije žalila. Šekretu se veseli kao malo dijete.
Jasno nam je zašto. U tako vedru prostoriju nismo dugo kročili, ako uopće ikad i jesmo. Ni u sličnu. Pločice su različite, one na borduri ručni su rad vrtićke djece. Oslikali su ih pa ispekli u svojoj peći za keramiku koju je vrtiću priskrbila njihova teta Andreja nagradnom igrom trgovačkog lanca. Po zidovima uokvirene su fotografije svih koji su radili na uređenju šekreta. Djece, srednjoškolaca, teta spremačica, domara. Sa stropa vise papirnati ukrasi. Šarene ribe od kaširanog papira, baloni na zrak s djecom u njima, papirnate ruže
- Djeca su sama izrađivala ove ukrase, crtala su sama sebe i smještali u te balone – ponosna je Andreja Sedlar. Sebi je dala titulu ‘čuvarice šekreta‘.
Odgajateljica Sedlar, kojoj nikad ne manjka ideja pa je za svoj rad primala i brojne nagrade, a i Robert Knjaz joj je posvetio jednu od svojih emisija, ideju za vanjski šekret je dobila kad je pitala čemu služi zaključana kućica u dvorištu Aleje.
- Rekli su mi da je tu 25 godina bio zahod koji su koristila djeca za boravka vani. Otključala sam, vrata se nisu dala otvoriti, rekli su mi da su cijevi zaštopane i ne daju se popraviti - govori teta Andreja, kako ju zovu njezini Leptirići.
Dvije godine je trebalo da uvjeri nadređene kako bi dvorišni zahod bio dobrodošao da za boravka vani, djeca ne moraju na zahod u zgradu vrtića. Da će to biti puno praktičnije za sve i za tete čistačice. Dvije godine je odgovor bio jednak: Nije vrijeme za to, ne može se jer je sve zaštopano i potrgano. Onda joj je ‘puknuo film‘, jako je dosađivala i uvjeravala dok na koncu u jesen prošle godine nije dobila odobrenje za radnu akciju.
- Povezala sam se s ravnateljima srednje građevinske, prometne i rudarske škole i zamolila ih za radnu snagu. Njihove učenike koji će nam postaviti pločice, riješiti vodovodne instalacije, obojiti zidove. Preko društvenih smo mreža zamolili roditelje i sve druge koji imaju višak keramičkih pločica za donaciju. I onda su došli klinci od 16 godina koji se uče za zidare, keramičare i vodoinstalatere i pokazali da se sve može. Odradili su pravi veliki posao - jako je ponosna.
Budući da je vrtić aktivni sudionik projekta ‘Mislimo zeleno‘“, sve što su mogli - reciklirali su. Iz dvije renovirane praonice u objektu zamolili su odbačeni umivaonik i wc školjku. Posao je od početka do kraja odrađen volonterski, jedini su trošak bile stvari poput ljepila za pločice, šarene čaše za vodu i četke za wc - ukupno manje od 100 eura.
Starinski naziv ‘šekret‘ nije slučajan.
- Djeca će to znati kao šekret i svojoj će djeci prenositi taj stari kajkavski naziv, dio narječja koji treba njegovati da se ne zaboravi.
Na otvorenju nije bilo političara. Samo mali radnici s roditeljina, tko ih je poveo, a majstori srednjoškolci s ravnateljima - ako su ih poveli. Vrtićarci Aleje danas imaju najljepši šekret u Hrvatskoj, kažemo mi. Oni kažu da je njima i ‘ljepši od najljepšeg‘ jer su sami sudjelovali u njegovom uređenju. Prije toga su zajedno s roditeljima prošli malu radionicu za pečenje keramičkih pločica.
