"Ukrajina je moja druga domovina. Mama mi je Ukrajinka, s istoka zemlje. Rođena je u Lugansku u gradiću koji se zove Suhodoljsk. Mamina mama je bila Ruskinja iz Kurske oblasti. U Donbas su nakon Drugog svjetskog rata stizali ljudi iz cijelog SSSR-a kako bi radili u rudnicima. Moj djed je došao iz Žitomirske oblasti na zapadu Ukrajine“, otkriva u Briefingu dvostruki prvak Hrvatske u judu Ivan Čović, osvajač brojnih međunarodnih medalja, ujedno i inženjer strojarstva.
U Ukrajini - u Lugansku kao i u Kijevu i Žitomirskoj oblasti - ima rođake i od djetinjstva je redovito odlazio tamo. Stoga pozorno prati što se sada tamo događa i kontaktira s rodbinom i prijateljima, i onima koji žive u Donbasu koji je od 2014. pod kontrolom Rusije kao i onima u ostatku zemlje gdje traje ruska invazija.
"Ovi iz Žitomira mi kažu da je situacija još gora nego što vidimo na televiziji. Bio im je problem otići iz Kijeva. U Žitomirskoj oblasti je ipak malo sigurnije jer nema vojnih operacija kao u Kijevu i Harkovu. Moj bratić iz Žitomira redovito ide na vojne straže i dežurstva, dok je moj nećak iz Luganska, koji ima 18 godina, dobio poziv za mobilizaciju, no vraćen je kući jer za sada u vojsku idu stariji od 21 godinu. Njih dvojica su rođaci, a hipotetski se može dogoditi da se bore na suprotstavljenim stranama“, govori Čović koji je u Lugansku zadnji put bio 2018. dok je trajalo primirje, iako je na snazi bio policijski sat od 22 do 6 sati.
Prema njegovom mišljenju, stanovništvo Luganska je prihvatilo rusku vlast jer je tamo ruski utjecaj izuzetno jak i ljudi više gledaju prema Moskvi nego prema Kijevu. Čak i, dodaje, zaziru od Kijeva jer smatraju da od ukrajinske države dobivaju premalo s obzirom na ono što daju, a jako su bogati ugljenom i plinom. Ljudi tamo rade u rudnicima i jako teško žive s prosječnom plaćom od oko 1500 kuna. U Kijevu je standard života bio puno veći.
U Donbasu, napominje on, živi puno više Ukrajinaca nego Rusa, pa se i njegova obitelj smatra Ukrajincima iako govore ruski jezik. Istočno od Dnjepra jako malo ljudi kod kuće govori ukrajinski. U Harkovu koji se sada najžešće brani je prema zadnjem popisu 33 posto Rusa.
"I nakon promjene vlasti 2014. proruska je stranka druga najveća snaga u ukrajinskom parlamentu. Ruska invazija je homogenizirala ukrajinsku političku scenu. No, pitanje je kako bi se proruske stranke postavile kada bi Rusija osvojila Ukrajinu i uspostavila marionetsku vlast. Čečeni su 90-ih ratovali s Rusima, a danas su im najodaniji saveznici. Mnogi etnički Rusi danas se bore na ukrajinskoj strani jer se u nacionalnom smislu osjećaju kao Ukrajinci. Nije točna interpretacija da je to borba Ukrajinaca protiv Rusa. Ovo nije etnički rat“, objašnjava Čović.
"Mislim da dobar dio Ukrajinaca, osim onih na krajnjem istoku, nema ništa protiv ulaska u Europsku uniju. Za ulazak u NATO nisu toliko jednoglasni. Čak je i proruska vlast prije 2014. bila za ulazak u EU. Ali su znali kolike su veze s Rusijom. EU je još 2010. kada je na čelu zemlje bio Viktor Janukovič, pregovarala s Europskom unijom, a Rusija je zbog toga počela uvoditi carine, što je izazvalo brojne probleme. Nije lako gospodarski odvojiti Ukrajinu od Rusije“, kaže Čović koji nije primijetio da je u Ukrajini izražen nacionalizam o kojem govori Putin.
"Moj djed je kao dječak za vrijeme Drugog svjetskog rata vidio ukrajinske nacionaliste koji su prolazili kroz selo i to mu je obilježilo djetinjstvo. Oni su bili kolaboracionisti nacističke Njemačke. Stoga je cijeli život zazirao od ukrajinskog nacionalizma iako je bio Ukrajinac. Ukrajinci su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili jako podijeljeni - dio na strani nacionalista, a dio na strani komunista“, naglašava Čović.
Ističe kako sankcije Rusiji sigurno ubrzavaju ekonomski kolaps države, ali je upitno koliko će to pomoći da se Putina smjeni. Rusi, dodaje, pogotovo oni na selima, ne poznaju dobar život.
U Rusiji i Ukrajini je, kaže Čović, judo mnogo popularniji nego kod nas i koristi se u vojsci i policiji. Podržava odluku Međunarodne judo federacije koja je prije nekoliko dana smijenila Putina s mjesta svog počasnog predsjednika. Ruski judo borci se i dalje mogu natjecati na međunarodnim turnirima, ali ne pod ruskom zastavom. S druge strane, judo se, kaže, dosta razvio zahvaljujući ruskim sponzorima i bez njih će sigurno biti puno teže.
"Vidio sam vijest kako je napadnut dućan s ruskim delicijama. Hoćemo li uskoro izbaciti Tolstoja i Dostojevskog iz lektire? To je apsurdno. Posljedica toga je da se Rusi još više zavuku u krilo Putinu“, zaključuje Čović.