U studenome 1991. Suzana je imala samo 9 godina, a brat Dejan 16. Zločinci su im pred očima ubili majku. Dejan je tek nakon trideset godina smogao snage i prvi put o svemu javno progovorio za HRT.
Suzana i Dejan sjećaju se svakog trenutka tih zadnjih dana u paklu Vukovara. Djetinjstvo im je prekinuto rafalima, suzama i strahom. Majku su posljednji put vidjeli 16. studenog. Dva susjeda, Srbina, izvela su je iz podruma.
- Dvojica srpske nacionalnosti, naše komšije, dolaze u kuću, ulaze i obojica dolaze u podrum. Jedan zove mamu gore da je kao nešto pita. Nije prošlo 2,3 minute - ona ulazi dolje, otvara vrata sva blijeda u licu. Sestrična je pita: "Strina, jesi li dobro?". Ona pogleda u mene i sestru i samo padne dolje, odjednom lokva krvi, kroz veliku tugu ispričao je za HRT Dejan Hovanček.
Od 16. do 18. 11. studenog nisu ni spavali, nisu znali kada je dan, kada noć, kaže njegova sestra Suzana Sabadoš.
- Tata je mamu zakopao u dvorište, Vukovar je pao i mi smo morali krenuti tko zna kojim putem. Iako sam imala 9 godina ja ću u ovom slučaju reći - nažalost, ja se svega sjećam, kaže.
Sjeća se lika i imena čovjeka koji joj je ubio majku. Sjeća se kolone prognanika, odvajanja od oca i brata te ispitivanja u logoru.
- Teško da i mogu pričati o tome jer, taman kad misliš da malo zaboraviš, brzo dođe taj 11. mjesec, brzo dođu ta pitanja. Mama je ubijena direktno kroz srce i mi znamo tko je i on zna tko je. Bog neka mu sudi, mi zato nismo ovdje, kaže za HRT Suzana.
Sjećaju se ovi mladi ljudi i čovjeka koji je od sigurne smrti spasio njihova oca. Riječ je o prijeratnom susjedu Srbinu koji je na uniformi nosio, kažu, malo viši čin.
- Našao je tatu i pitao "Martine, kako si, što ima?". Tata je rekao da je mama poginula, da je mrtva. Pitao je - gdje su ti djeca? Znam samo da mi je sestra spavala u krilu kad je taj Srbin ušao u bus i vikao jesu li tu tu Martinova djeca. Ja sam skočio, sestra se odmah probudila. Rekoh: "Tu smo!". Došao je po nas i rekao: "Sada ćete biti s tatom i nećete se više odvajati od njega". Eto, jedan Srbin mi je došao u kuću i ubio mamu, drugi Srbin mi je spasio tatu, kaže Dejan.
Danas i Dejan i Suzana žive u svom Vukovaru, gdje se bore za sretniju budućnost.
Vukovar je bio i ostaje njihov prvi i jedini izbor. Grad u kojem im je ukradeno djetinjstvo danas, kažu - živi ljepši život.