Da te subote, kad je u Puli do samih kuća došao požar, nisu poletjeli kanaderi, izgorjele bi obiteljske kuće. Pitanje je i bi li sve prošlo bez ljudskih žrtava. Jer se vatra, koja je u dva sata progutala 40 hektara visoke borove šume, niskog raslinja i nešto maslina, stare automobile i kamp-kućice na parcelama, širila tako munjevito da ni vatrogasci, ali ni sami Puležani nisu znali gdje prije gasiti.
Bura sigurno nije kumovala tome da se vatra primiri, a visina plamena od 13 do 14 metara bila je zastrašujuća, kao i iskre koje su frcale na sve strane i požar dalje nosile preko cesta među kuće nevjerojatnom brzinom.
Srećom, sve je prošlo bez većih materijalnih šteta i posljedica, a dojmovi se još sliježu. Ali svi oni koji žive u naseljima Dolinka, Vintijan i Valdebek još ne spavaju mirno. Zgarište velikog pulskog požara, koji je nakon jako puno godina, zaprijetio kućama, još tinja. Još u nedjelju su vatrogasci bili na terenu i gasili panjeve i sve što je još gorjelo na opožarenom području, a danas to rade sami mještani. Zbrajaju štete u svojim dvorištima jer nekima su izgorjele masline, nekima vinograd, nekima stare barke, nekima kamp-kućice na njivama. A Osmanu Dautu izgorjela je mala vikendica, u kojoj, srećom, nije boravio. Živi u Njemačkoj, pa je zgarište obišao njegov prijatelj Mujo Melkić koji taj dan nije bio na požarištu. No saznao je što se dogodilo.
- Došao sam obići objekt nakon što me to zamolio prijatelj koji trenutno tu ne živi. U subotu nije bilo smisla doći ovdje. Došao sam u nedjelju vidjeti i jedan mi je susjed opisao kako se sve to dogodilo. Vidite i sami kako sve izgleda. Do vikendice je bila kamp-kućica od koje ništa nije ostalo. Na vikendici je izgorio krov koji su gasili vatrogasci. I uspjelo se nešto spasiti jer unutra nije ništa izgorjelo. Izgorio je krov. No sad sve to treba sanirati. Tužno je sve to - kaže nam Melkić. Priznaje da parcela nije bila održavana pa se stoga požar na njoj proširio kao munja.
Nisu čekali vatrogasce
- Baš me prijatelj zvao prije tri tjedna i rekao kako bi htio da zovem čovjeka koji mu je to održavao. I nikako ga nisam mogao dobiti. Kao da je pretpostavljao da će se to dogoditi. I vidite sad kako sve izgleda. To se desilo u trenutku - priča nam dalje naš sugovornik, dok nam se približava jedan od susjeda s lopatom.
Nije nam se htio predstaviti, ali opisao je kako je taj dan izgledao sam požar. Jer on nije čekao vatrogasce. Čim je požar buknuo, odmah je krenuo u vatru i za sobom povukao još 15 građana koji u tom trenutku nisu znali što da rade. Čekati vatrogasce ili da sami gase.
- Ja sam bio taj koji je s još 15 njih gasio tu kuću. Meni su drugi gasili, dok sam ja gasio ovdje. Zalijevali smo parcele jer je puhala bura. I danas sve obilazimo jer panjevi još tinjaju. Zato stalno provjeravamo rubove požarišta - kaže nam sugovornik koji je hrabro branio kuće i parcele. Kaže kako bi bilo ljudskih žrtava da nisu došli kanaderi.
- Ljudi nisu htjeli izaći iz kuća. Ja sam izvukao iz kuće jednog slijepca koji se bojao da će izgorjeti vani. Ljudi nisu znali što da rade. Zato kažem, da nisu došli kanaderi, bilo bi ljudskih žrtava sigurno. Mi smo ušli u šumu i gasili smo da napravimo kordon i presiječemo vatru na dva dijela. To sam prošao više puta jer sam već bio u vatri. Nije mi to bio problem. Da nismo ušli u vatru, sve bi izgorjelo - pokazuje naš sugovornik na kuće koje se nalaze odmah do zgarišta.
‘Ne možeš poslije ni spavati‘
- Vatrogasci još tad nisu bili došli. Nismo imali što čekati. Uletjeli smo prvi u požar i gasili. Nismo imali vremena čekati. Odmah smo se rasporedili i spašavali što se spašavati da. Ovu smo kuću pustili da gori jer ju nismo više mogli spasiti. Išli smo dalje spašavati ostalo. Nije bilo druge. Držali smo pozicije dok nisu došli vatrogasci. Morali smo to pustiti, jer smo morali spašavati obiteljske kuće. Već nam je vatra probila na tri mjesta. Bio je jak vjetar i vatra se širila kao luda - kaže ovaj hrabri gasitelj. Dodaje kako su gasili vatru čime god su mogli - lopatama, vjedrima vode, uzimali su vodu iz bazena.
Priznaje i kako ih je u jednom trenutku vatra zatvorila i da im nije bilo svejedno.
- Ljudi su počeli plakati, ali rekao sam im kako nema vremena za plakanje. Plakat ćemo kasnije. Oko nas je bila vatra od 12 do 13 metara, temperatura koja je talila sve oko sebe. I ja sam se tresao nakon 3-4 sata. Ne možeš poslije ni spavati. Nisam spavao dvije noći i dva dana. Ni danas neću moći spavati. Morao sam biti tu i ćao - ispričao nam je.
- Ne sjećam se kad je ovako bilo u Puli. Kažu da je zadnji veliki požar bio 1988. godine. Dok je došao kanader, prošlo je 45 minuta. Vatrogasci su ga odmah zvali, ali mu treba vremena dok dođe iz Zadra. To je u ovoj situaciji bilo dugo čekanje. Puno toga je izgorjelo dok je došao. Zato mislim da Istra mora imati svoj kanader. A oni su odradili lavovski dio posla. Svaka im čast - ističe.
Dodaje i kako je hrabro pomagala njegova 13-godišnja kći, koja je nosila vatrogasne aparate iz zgrada ljudima kako bi se mogli zaštititi od vatre.
Fotografije izgorenih automobila preuzete s portala Glasa Istre
- Više sam ponosan na nju, nego na sebe. Dijete od 13 godina koje tako razmišlja je za pohvaliti - kaže nam dalje.
Opisuje i kako je izgledalo kad je vatra uhvatila i 25 starih automobila njegova susjeda koji ima autoservis Fornažar koji je također gasio.
- Dobro je prošlo i to. Iako je izgorjelo 25 auta. Ali radionicu smo spasili - kaže nam za kraj i ide dalje u kontrolu zgarišta.
Polijevanje vrta i maslinika vodom
Njegovom susjedu Marinu Ušiću izgorio je dio maslinika koji se nalazi uz kuću za odmor iz koje su pobjegle dvije belgijske turistkinje.
- Da, prestrašile su se i odmah smo zvali agenciju koja ih je smirila. Rekli su im da odu na more do navečer i da će se situacija smiriti. A ja sam s partnericom bio tu i polijevao vrt i maslinik vodom. Sreća u nesreći je da sam nedavno pokosio maslinik, pa se vatra tu nije pretjerano širila iako je dio tratine izgorio. Zaštitila su nas i stabla oraha na rubu parcele. No izgorjele su nam alkatenke koje imamo uz rub zida i služe nam za navodnjavanje - priča nam Ušić, nekadašnji vlasnik poznate konobe Marino u Puli.
Kaže kako se bojao da bi mu vatra mogla zahvatiti i automobil, pa ga je brže bolje preparkirao na sigurnu udaljenost. Iako se vatra tako brzo i nekontrolirano širila da se nije niti znalo što je to sigurna udaljenost.
