U ovoj su zemlji svi poremećeni. Je li ikome jasno da kada radim od kuće, radim iz hodnika, sjedim za komodom i guram se s cvijećem, uz najjače svjetlo ovdje je polumrak, radijator ne radi, puše ispod vrata, svi mi prolaze preko glave i smiju se jer im je život lijep i zabavan, svaki čas zvoni dostava jer je stigao neki Amazonov paket ili meni nova ovrha.
Ja sam, jednostavno, zatočen na mjestu s kojega moram pobjeći pa makar si kopao tunel žlicom za čaj. UNESCO me treba zaštititi rezolucijom, a ne legalizirati ovo stanje i pretvoriti ga u trajno. Kome je to uopće palo na pamet? Sigurno onom mom mizantropskom šefu koji me se tako hoće riješiti pa je ucijenio Aladrovića i Plenkovića u kompletu te će se promijeniti zakon,...