Tek za pola godine moglo bi se znati jesu li pramenovi kose pronađeni u dvoru Veliki Tabor mogli pripadati legendarnim ljubavnicima Veroniki Desinićkoj i Fridriku Celjskom . Jedan svjetlosmeđi i jedan tamnosmeđi pramen pronašli su radnici koji izvode restauratorsko-konzervacijske radove na srednjovjekovnoj utvrdi na sjeverozapadu Hrvatske početkom tjedna. To je otkriće razbuktalo maštu mnogih ljubitelja povijesti.
Analiza za šest mjeseci
- Pramenove smo pronašli u žbuci u dovratku kamenih vrata spojnog krila prema sjevernom zidu palasa dvora, gdje je prema legendi zazidano tijelo Veronike Desinićke. O porijeklu i starosti pramenova, međutim, sada je teško nagađati. Više ćemo znati nakon analize na Zavodu za eksperimentalnu fiziku Instituta ‘Ruđer Bošković’ u Zagrebu. Analizom, koja bi trebala trajati najviše šest mjeseci, trebala bi biti utvrđena starost pramenova - rekla nam je voditeljica dvora Veliki Tabor Nadica Jagarčec. Veronika Desinićka, niža plemkinja iz Desinića podno dvora Veliki Tabor, i ugledni plemić, grof Fridrik Celjski, brat Barbare Celjske koja je bila udana za ugarsko-hrvatskog kralja Žigmunda Luksemburškog, živjeli su u prvoj polovici 15. stoljeća. Ljubavna priča između Veronike Desinićke i grofa Fridrika Celjskog počela je 20-ih godina 15. stoljeća. Fridrik je u to vrijeme bio u braku koji su dogovorili njegovi roditelji, hrvatski ban Herman II. Celjski i njegova supruga grofica Ana von Schauenberg.
Trokut iz 15. stoljeća
Iako je sa svojom dogovorenom suprugom imao i dijete, Fridrik je bio izuzetno nesretan u braku s Elizabetom. Tada je upoznao lijepu, mladu Veroniku, nižu plemkinju iz Desinića kraj Velikog Tabora. Veronika je bila svjesna da ljubavi između njih nema i da je njihov brak neodrživ, u to vrijeme razvod je bio nemoguć, po gotovo za velike vjernike kao što su bili Celjski.
To međutim nije sprečavalo ni Fridrika ni Veroniku da održavaju svoju ljubav. Susretali su se u vinogradima u Desiniću i Miljani, a kad se ukazala prilika i u samom dvoru Veliki Tabor i razmjenjivali nježnosti. U tom su razdoblju Veronika i Fridrik, kao znak ljubavi, mogli svoje pramenove kose kao zalog ljubavi ostaviti u zidovima dvora. Kada su Fridrik i Veronika dobili dijete, sina Ivana, Fridrik se odlučio na dramatičan korak. Njegova tadašnja supruga Elizabeta Frankopanska pronađena je mrtva u desetak kilometara udaljenoj Krapini. No, iako nikad nije dokazano da ju je Fridrik ubio ili dao ubiti, tračevi koji su se brzo proširili oko dvora Veliki Tabor bili su dovoljni da Crkva ne dopusti Fridriku vjenčanje s odabranicom njegova srca. Fridrik je čak hodočastio u Rim ne bi li uspio izmoliti oprost, no to mu nije uspjelo. Veronika i Fridrik su se zato oko 1424. godine potajno vjenčali. Iste godine preselili su se u Fridrihštajn u Sloveniji, gdje su nekoliko godina sretno živjeli i dobili najmanje još jedno dijete.
No, njihovu ljubav odlučio je prekinuti grof Herman II. Celjski. Uštogljeni aristokrat, otac ugarsko-hrvatske kraljice Barbare, nikako se nije mogao pomiriti sa sinovom izdajom. Smatrao je da je velika sramota za obitelj da je njegov sin odabrao nižu plemkinju za svoju novu suprugu. Herman je svog sina Fridrika zatočio u Celjskoj kuli, a Veroniku je optužio da je “coprnica”, vještica koja je svojim tamnim moćima osvojila srce njegova sina. Oko 1428. godine Veroniki je suđeno u dvoru Veliki Tabor zbog sumnje na “copranje”. Iako ju je sud oslobodio svih optužbi, grof Herman odlučio je do kraja sprovesti svoju pravdu.
Optužba za ‘copranje’
Naredio je da se Veronika utopi u drvenoj bačvi s vodom te da se njezino tijelo zazida u sjeverni zid palasa dvora Veliki Tabor. U Desiniću i okolici, gdje je Veronika bila omiljena, brzo se proširila vijest o njenoj tragičnoj smrti.
Usmenom predajom ta se legenda održala do danas. Nakon Veronikine smrti, Herman Celjski je pustio Fridrika iz zatočeništva, a on Veroniku nikad nije zaboravio. Od Pape je molio da prizna Ivana, prvorođenog sina njega i Veronike, za njegova zakonitog sina. Kao poklon Svetoj Stolici u okolici dvora Veliki Tabor dao je sagraditi kapelu Svetog Ivana. Sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća župnik Milan Juranić je ispod sloja žbuke otkrio vrijedne freske koje kroz bibilijske motive prikazuju i likove Fridrika i Veronike. Iz njih je vidljivo da je Fridrik imao tamnosmeđu, a Veronika svjetliju kosu, što ide u prilog teoriji da bi pramenovi kose pronađeni u dvoru Veliki Tabor mogli pripadati upravo njima.
Najljepša i najtragičnija hrvatska ljubavna priča
Tragični završetak ljubavi grofa Fridrika i niže plemkinje Veronike stoljećima se prenosio s koljena na koljeno, a stanovnici mjesta Desinić pamte ga i danas.
- Ljudi danas trče doma da bi gledali priču o ljubavi Sulejmana i njegove Hurem, a siguran sam da bi priča o Fridriku i Veroniki, da je netko snimi, u svakom slučaju bila zanimljivija. To je istovremeno jedna od najljepših, ali i najtragičnijih ljubavnih priča, ne samo u Hrvatskoj nego uopće - rekao nam je jedan mještanin Desinića kojem je baka davno ispričala priču o njihovoj tragičnoj ljubavi.