Kad bi korona bila osjetljiva na pametovanje, tad Varaždinska županija ne bi bila kritično područje širenja zaraze. Kad bi riječi samodopadnih goropadnika kojim slučajem poništavale viruse, sjever Hrvatske bio bi rijetka europska koronafree oaza, a brzo kloniranje njihova župana Radimira Čačića postalo bi za znanost bitno veći izazov od pronalaska cjepiva ili lijeka za covid-19.
No budući da je u praksi dokazano kako od oholih i umišljenih političkih govorancija - od Washingtona do Varaždina - zaraza, nažalost, ne slabi, tako i je Čačićeva županija, njegovu naglašenom stavu usprkos, sasvim izgubila kontrolu nad epidemijom.
Od svađe i vulgarnog vrijeđanja vlastitih sugrađana do ekstatičnih, pa i pomalo komičnih ultimatuma državnoj vlasti, Čačić je zbilja isprobao sav spektar agresivnih retoričkih mjera protiv korone, ali što je konkretno i djelotvorno poduzeo kao nositelj lokalne vlasti i, recimo, vlasnik varaždinske bolnice, e to je već teže uočiti. Zašto na primjer nije, kad je tako pametan, išao nekoliko koraka ispred nacionalnog stožera, kao što je to u jednom trenutku činila Istarska županija? Što ga je točno u tome sprečavalo?
Čačićevo ponašanje u novom zamahu zaraze više nalikuje masivnom napadu panike nego odgovornom upravljanju krizom, jedino nije jasno je li okidač strah kako bi i sam mogao dobiti koronu ili pak bojazan da bi, u kaosu korone, na proljeće mogao izgubiti izbore.
U panici se ljudi ponašaju neočekivano, pa je tako i Čačić nekontrolirano izdao svoje najupornije obožavatelje, naime one koji i dalje vjeruju i govore kako je ovaj zapravo vječni vojnik dogovorne ekonomije i sporazumne prešutne velike koalicije, tobože, jedini političar koji razumije tržište i poduzetnike i radi u njihovu interesu.
Pozivanjem na hitno zatvaranje svega, valjda jednakom odlučnošću kakvom je on u svojoj poduzetničkoj karijeri zatvarao radna mjesta, ovaj "probiznis" političar stao je nasuprot rijekama zabrinutih i glasnih agitatora protiv lockdowna i kontra bilo kakve pomisli na dodatna zatvaranja i restrikcije.
Teško da je to Čačić napravio nakon ozbiljne analize koja mu je na primjer dala za pravo da će, zatvore li se kafići, teretane, dućani, trafike i tržnice šteta biti neznatna jer će, eto, raditi pogoni (za proizvodnju čega i kome), farme i valjda softverska industrija. Nije to Čačić izgovorio zato što se, kako mu vole tepati, "jedini kuži u ekonomiju", nego zato što se, u najjeftinijoj maniri populizma, odlučio instantno dopasti.
U županiji u kojoj eksponencijalno raste broj zaraženih pune se bolnički kreveti i prebrzo zauzimaju respiratori, u kojoj se šire strah i depresija, u takvoj sredini sigurno je politički isplativije biti na strani (epidemiološki dokazano efikasnijeg) privremenog zatvaranja života i ekonomije nego na pozicijama zakonitosti i vrijednosti koje je Čačić inače dosad obilato eksploatirao za probijanje i opstanak na hrvatskoj političkoj tržnici.
Čak ni u tom privremenom proračunatom zaokretu Čačić nije ni posebno odvažan niti avangardan. Naprotiv, on pažljivo odabire trenutak i ide ususret odlukama koje su, u trenutku dok to govori, praktično već donesene i za koje će netko drugi, a opet ne on, morati preuzeti odgovornost. Kao prekaljeni tehnolog "tehnokratskog" balansiranja sa svakom vlašću,
Čačić dobro zna da zbog dolaska tvrđe zime ionako dolazi vrijeme za dodatno postroženje okupljanja te da je samo pitanje dinamike kako će Vladin stožer programirati nove propozicije. Pokroviteljskim govorenjem o Vladi, Stožeru, Berošu, indirektno i o Plenkoviću, Čačić se želi predstaviti kao baš taj čovjek i političar koji je svojim "razumnim upozorenjima" potaknuo, isprovocirao novu razinu zaštite za sve građane, pa i one u njegovoj županiji. Kao zrno soli u bljutavoj hijerarhiji izvršne vlasti.
Istina je međutim da Čačićeva uloga za bilo kakve nove mjere, kao i eventualna zasluga za, kamo sreće, brzo jenjavanje epidemije, neće biti nikakva. Kao što, budimo realni, nije bila ni kroz sve ovo vrijeme epidemije.
To što se Čačić uzvrpoljio jer je u javnoj sferi predsjednik Milanović sasvim zauzeo inače ekskluzivno njegov nasilnički prostor, to što se Čačić žuri prilagoditi novom trenutku u kojemu više nije samo Plenković nego je sad tu opet i njegov stari saveznik Milanović, to što Čačiću vlast treba puno više od D vitamina, baš ništa od toga nema veze s brigom o povećanom riziku od zaraze stanovnika Varaždinske županije.
Jer virus je i dalje nepredvidiv. A Čačić je odavno pročitan.