Fućka se baki Mari. Ona ima svojih pet kokica i nikakvu namjeru da ih napusti. Noći provodi ispod najlona, da joj kiša ne pada na glavu. Ona bi kontejner, u njega vjeruje. Fućka joj se i za kamp-kućicu, njene kosti joj ne dopuštaju da se popne u nju. "Ne mogu se ja tu ni popet. To nije za me, diko. To je sve za mlađi narod. Kontejner meni treba. Da imam gdje smjestiti se, da imam gdje spavati. To mi treba. Ako može, može, ako ne… Ja ću sjedit tu dok me ne potrpa taj potres", rekla je baka Mara u kameru N1.
Fućkalo se i naizgled mrzovoljnom Škanjcu koji je Filipu ispričao kako je doslovce iz sna, usred drijemeža, otrčao u srušenu crkvu u Žažini i izvukao susjeda Božidara Škofača ispod ruševina. Život je ljude na Baniji naučio da se ne živi po pravilima. Zato treba njegovati i građanski neposluh i inicijativu. Puno toga ispadne bolje nego što može smisliti neki teoretičar u toplom uredu.
Da je HGSS radio po načelu postupnosti, tek bi jučer ili prekjučer uspjeli izvući tijela stradalih iz ruševina. I još bi se vrzmali po terenu oko Petrinje, Gline i Siska, raspravljali o tome da li i u koje selo otići i kako provjeriti dojave o srušenim kućama. Da su građani radili po načelu postupnosti, onaj bi dječak i njegov otac bili izvučeni sedam do devet sati nakon što im se na auto srušio zid i zatrpao ih. Tada bi vjerojatno prvo zvali 112, onda bi čekali da ih se prebaci vatrogascima, pa kada bi njima objasnili, mirno bi gledali, možda zapalili koju usput i pričekali vatrogasce da riješe problem. Nisu to učinili. Netko je nazvao vatrogasce, stigli su nevjerojatno brzo, ali ljudi ipak nisu čekali, rukama su raskapali zatrpani automobili i izvukli dječaka.
Jednostavno, postoje situacije koje zahtijevaju brzu reakciju. Naravno da se ovo odnosi na načelo koje je jučer promovirao premijer Plenković u Petrinji. Ta blažena forma, novi stožer, komisija, zbor ili momčad, kako god je zvali, vjerojatno je tek premijerov pokušaj da spasi stvar kada vidi ono što vidi i cijela zemlja.
Zbunjenost i kaos. Da nas gleda netko sa strane, kao što nas vjerojatno i gledaju, ali ne uočavaju sve što mi vidimo, ozbiljno bi posumnjali u kompetencije ljudi koji vode državne institucije predstavljajući sustav. Davno je onaj Miller rangirao kompetencije i ukazao na razliku između znati i činiti. Između ove dvije su još dvije razine. Svi ljudi dođu do razine svojih kompetencija i tu stanu. U pogrešno postavljenim sustavima neki se probiju stepenicu ili dvije više od vlastitih mogućnosti i tada glupi smetaju, a pametni puste one koji mogu učiniti prave stvari. Iako, angažirati sposobnije znači biti kompetentan.
Zato HGSS nije čekao, otišli su na teren i izvlačili ljude. Nisu stali dok nisu provjerili cijelo područje, radili su svoj posao. Zato navijači nisu tražili dopuštenje, radili su ono što je u razini kompetencija grupe koja se može osloniti samo na svoje srce, volju i ruke.
Mate Janković i kuhari isto tako. Otišli su i kuhali da bi prehranili ljude. Šutjeli su i radili, bez filozofiranja. Jučer je Tomo Medved, šef novog Stožera, rekao da je od načelnika, gradonačelnika i župana zatražio relevantne informacije za donošenje odluka i o stambenom zbrinjavanju. Vjeruje da mu treba oko tisuću kontejnera.
Svatko tko je ikada sastavljao ekipu makar za mali nogomet zna da će s njima nastupiti teško razdoblje. Već su trebali imati sve podatke. Jednostavno zato što Baniji ne treba Stožer s posebnim potrebama nego ekipa koja zna gdje želi stići. Onda će znati i kako. Ovi tek skupljaju podatke. I koriste gmail jer onaj plaćen milijune kuna ne radi.