Ministar zdravstva Milan Kujundžić, prigodom posjeta KB Dubrava uputio je ravnatelju te bolnice, dobacio usput, rečenicu kojom je komentirao izgled glavne sestre. „Lako je tebi kad imaš mladu i lipu glavnu sestru.“ rekao mu je ortački, kao da su se na kakvom muškom druženju našli, a ne u službenom posjetu ministra jednoj od vodećih bolnica u Hrvatskoj.
Ispričavao se poslije da je to prijateljski komentar izrečen u šali i upravo u tome i jeste problem. To što se oni privatno poznaju i što je s tom medicinskom sestrom radio dvadeset pet godina trebalo bi rezultirati posve drugačijom pohvalom. Nije on njoj usput i privatno udijelio kompliment njego je njen izgled pretpostavio kao značajno olakšanje ravnatelju bolnice tijekom službenog posjeta.
Quiz Maker - powered by Riddle
Biti glavna sestra u tako velikoj bolnici iza sebe nosi stotine neprospavanih noći, odora prolivenih mokraćom i bljuvotinom, njegovanja umirućih bolesnika, previjanja rana, asistiranja pri operacijama, trpljenja uvreda i bjesova pacijenata i rodbine, silne koncentracije na posao, učenja, usavršavanja i relativno male plaće. Imati takvo iskustvo, voditi kompletan tim medicinskih sestara i tehničara, biti organizirana, stručna, razumna i dostupna, to su vrijednosti zbog kojih bi ravnatelju bolnice moglo biti lako. A vjerujem da ne bi ni njoj to bilo mrsko čuti.
Izgovori se u šali i nepromišljenosti svašta, nije nitko od nas vazda budan nad svojim riječima i mislima, ali javne osobe morale bi znati koliko njihova riječ teži, kako se može interpretirati i odraziti na onoga kome je upućuju. Žale se mnogi da se više neće moći reći ženi da je lijepa, da se nećeš moći okrenuti za ženom na cesti. I ne žale se samo muškarci. Kažu i žene da se od tih par lijepih riječi pravi drama.
Nekidan, svjedočim naizgled bezazlenoj situaciji, dvije žene zamole muškarca da ih fotografira i, ne znajući, prolazi treća te se na brzinu pokušava sagnuti kad shvati da je u kadru. A muškarac koji fotografira kaže 'Ma ne smetaš ti, mogao sam vas sve tri skupa okinuti'. Dvije koje su se fotografirale prasnule su u smijeh, treća, koja se sagnula ostala je zgrožena i uvrijeđena. I pognuta. I ove dvije uvjeravaju je da se on samo malo šalio. Sve i da se šalio, nije mu neki humor, šala je izlizana, očekivana i bavi se seksom. Neke će žene biti uvrijeđene, nekima će biti drago. Štoviše, postoje žene koje i same imaju takve komentare. I ovakve kao od šaljivdžije s fotoaparatom i one od ministra.
Pitala sam jednom ženu kakva je učiteljica njenog sina. Lijepa, reče ona. To je bilo prvo. Kako onda znati gdje je granica? Jednom će se nekom muškarcu na takvo obraćanje žene nasmijati ili grohotom smijati, drugi put će se uvrijediti, možda i tužiti. I muškarci i žene trebali bi biti svjesni da nije svako mjesto ni obraćanje svakoj ženi pogodno za takve komentare. Nije ni blizak odnos mjesto gdje se može nesmotreno i u svakoj prilici aludirati na izgled ili seks. A ako se nekoga mora upozoravati da u javnom govoru ili poslovnim odnosima takvim izjavama nije mjesto, a često se mora, onda znamo da se percepcija žene na ovim prostorima nije puno promijenila.
Bez obzira što su one učiteljice, medicinske sestre, liječnice, znanstvenice, inženjerke, premijerke, vrtlarice, slikarice, književnice, svako malo dogodi se kakav ispad nad kojim se dio javnosti zgraža, a drugi dio se pravda šalom. Ovaj prvi i drugi dio nisu muškarci i žene, to su osobe oba spola i iz svih društvenih slojeva kojima temeljno nije jasno da je žena ljudsko biće, da je kolegica, da je stručnjak. Ili im je to sekundarna vrijednost koja izbije na prvo mjesto tek ako žena nije lijepa ili poželjna. I samo usput još da spomenem da postoji cijeli drugi svijet komplimenata koje ženama nije mrsko primiti, ako im je već stalo do komplimentiranja. I posve veliko polje humora koje je zaista smiješno.