Bruno Trapan nova je zvijezda hrvatske vinske scene. Ovaj tridesetogodišnji Istranin od Parkerovih je recenzenata dobio 90 bodova za malvaziju Uroboros iz 2008. godine, koja je, uostalom, već pobijedila na Vinistri u kategoriji školovanih malvazija. Njegova bazična malvazija po mirisnom je profilu jedna od originalnijih, dok je Trapanov Ruby Rose, napravljen od Syraha, trenutno možda najbolje hrvatsko ružičasto vino.
Visokoocijenjeni Uroboros, koji je devet mjeseci odležavao u baricima od akacije i hrasta, snažno je, vidljivo nabildano vino, s izraženim drvetom, prepoznatljivim okusima bresaka, marelica i jabuka, ali i dovoljnom mineralnošću da ne bi izgubilo svježinu.
Malvazija koja dobro stari
Najzanimljiviji aspekt tog vina jest njegova čvrsta, gotovo metalna struktura: bilo bi zanimljivo vidjeti kako će se razvijati u sljedećih pet-šest godina. Naime, poučen pojedinim malvazijama s početka dvijetisućitih, koje sam relativno nedavno probao, uvjerio sam se da istarske malvazije katkad mogu trajati mnogo dulje nego što to misle i njihovi proizvođači.
Ivica Matošević, iako je tek u 44. (a izgleda bitno mlađe), zaslužni je veteran istarske i hrvatske vinske scene, o čijim zaslugama i uspjesima ne treba previše govoriti: dovoljno je podsjetiti da je Vinistra, de facto, njegov projekt. Ipak, Matošević se, sudeći po prvim buteljama Grimalde, tek nalazi pred pravim dostignućima.
Dvije sjajne kupaže
Vina s etiketom Grimalda nazvana su po Matoševićevu vinogradu iznad Pazina, zasađenom prije sedam ili osam godina.
Crna Grimalda, koja je kod Parkera dobila 89 bodova (jedno od dva najbolje ocijenjena hrvatska crna vina) kupaža je 85 posto merlota i 15 posto terana, koji ne služi samo kao pojačivač boje, nego i kao osvježavajući element u relativno nježnom merlotu.
Crna Grimalda je mekana, široka, duboka, gotovo bez rubova, prepuna crnog i crvenog voća, ponešto barriquea, ali i sekundarnih aroma. Radi se o perfektno napravljenom i, zapravo, neobično komercijalnom vinu. Testirao sam ga na desetak ljudi, uključujući i neke koji se baš ne razumiju u vina: svima se jako, jako sviđalo.
Bijela Grimalda, koju je Parker ocijenio sa 87 bodova, mješavina je 50 posto chardonnaya, s po 25 posto malvazije i sauvignona.
Bijela Grimalda, višeslojna u bouquetu (od elemenata gotovo prezrelog žutog voća, preko dobro ukomponirane, lagane zadimljenosti, do izražene mineralnosti), beskompromisno je vino, koje bi trebalo odražavati specifičnosti tog dijela Istre, ali i kulture u kojoj je nastalo. Terroir nikada ne čine samo zemlja i klima.
Najbolje Matoševićevo vino
Bijela Grimalda po bogatoj teksturi i dugom aftertasteu podsjeća na ranija izdanja Kristančičeva Velikog belog, što je, svakako, kompliment.
Bijela Grimalda iz 2008. dosad je uz Antiku iz 2005. godine najbolje Matoševićevo vino.
Budući da se radi o prvoj berbi za obje Grimalde, čini se da Matoševića u idućim godinama tek čekaju veliki uspjesi.