Svjedočenjem dvoje volontera Centra za mirovne studije na Županijskom sudu u Velikoj Gorici nastavljeno je suđenje pakistanskom državljaninu Muhammadu S. (22), optuženom da je lanjskog rujna u tramvaju linije broj 6 u Novom Zagrebu zario kuhinjski nož u vrat putniku Siniši V. (52) usmrtivši ga na mjestu.
Volonteri, Iva i Dag, su se prisjetili da su Muhammada upoznali na radionici na temu zapošljavanja i integracije tražitelja azila u okviru CMS-a te im se odmah učinio kao vrlo komunikativna, draga i topla osoba.
- Bio je jako otvoren, najbolje od svih prisutnih govorio je hrvatski i pomagao je drugima u komunikaciji. Bio je zainteresiran naći posao. Kad mu je isticao period subvencioniranog stanovanja, posao je vrlo brzo i našao uz našu pomoć u jednom restoranu. Družili smo se s njim u gradu, na kavi i na kolačima. A komunicirali smo i s njegovim poslodavcem. A kako ja radim s osobama s invaliditetom i s mentalnim problemima, uočila sam da s njim u mentalnom smislu nešto nije u redu. Običnim stvarima pridavao bi druga značenja pa bi tako krivo protumačio običan kompliment da je lijep doživjevši ga kao nešto negativno. Ako bi primijetio da ga prolaznik pogleda, umislio si je da mu taj netko želi nauditi – vrlo emotivno opisivala je volonterka Iva. Kad je počeo Muhammad raditi u kuhinji jednog restorana u Zagrebu odmah se, kaže, uklopio. Svi su ga hvalili, ali s odmakom od dva mjeseca stvari su se te 2020. promijenile.
Bizarne situacije
- Počeo je raditi loše i događale su se bizarne situacije. Jednoj starijoj kolegici s posla je rekao da na njega baca uroke, da se bavi crnom magijom te da ga želi otrovati. Počeo je na poslu raditi glupe greške, a one nisu bile stvar nemara već njegova rascjepa i manjka fokusa. Nije imao u vidu da to što radi nije primjereno pa mu je voditelj restorana dao ultimatum da se sredi. Na kraju je dobio otkaz i preselio se. Više se nije smijao, niti je ljude gledao u oči. Nije bio dobro i mi ga nismo mogli motivirati ni potaknuti da se mora liječiti. I njegove cimerice su za njega bile zabrinute jer su rekle da je danima sjedio u kratkim rukavima po zimi uz prozor te da nije radio ništa. Iskreno, mislim da ni nama više nije vjerovao. Mi koji smo vidjeli da mu je loše, nismo mogli učiniti ništa da mu pomognemo – zajecala je u sudnici volonterka koja je u jednom trenutku čak kontaktirala i Muhammadova bivšeg skrbnika Branka koji je o njemu kao maloljetnoj osobi brinuo, nakon tragedije gubitka noge.
- Kontaktirala sam Branka da vidim što je sa psihološkom pomoći koju je primao nakon nesreće. Muhammad je imao sumanute ideje da ga prate i prisluškuju, da je ugrožen jer je musliman i muškarac, a umislio si je da ga prate tajne organizacije. Bio je sve mršaviji. Cijeli njegov život je jedan veliki stresni događaj i ne znam što je točno dovelo do promjene ponašanja jer je postao zatvoren, nekomunikativan i odrješit. Najednom je prestao i govoriti hrvatski pa se komunikacija svela samo na engleski. Jezična barijera je ogromna prepreka. Frustrirana sam činjenicom da je pomoć izostala upravo zbog te jezične barijere jer ni hrvatski ni engleski nije govorio toliko dobro da bi se mogli napraviti psihološki testovi radi procjene problema i ocjene ponašanja. I radi svega imam neki osjećaj krivnje – emotivno je priznala volonterka, ujedno i psihoterapeut, i koju je njegovo ponašanje podsjetilo na psihozu i sumanute misli.
‘Nije bio manipulativan‘
Na upit tužiteljstva i suda je li on bio manipulativna osoba i da li je nju pogodilo to što mu se stavlja na teret, Iva smatra da manipulativan nije bio jer da nikakvu korist nije stekao. No o samom nemilom događaju u tramvaju kaže da je "bila uvjerena da će njegovo stanje eskalirati jer nije koristio medikamente".
- Ali, očekivala sam da će se njemu nešto dogoditi, da će završiti na cesti ili da će možda dignuti ruku na sebe. Kad sam vidjela u medijima što se dogodilo, bio mi je ogroman šok. Stalno se borio s nekim vjetrenjačama. Šokantna je cijela situacija, ali nakon svega nažalost nekakav logičan slijed – zaključila je Iva.
Njezin kolega volonter Dag opisa je slične trenutke s Muhammadom a prisjetio se da kad mu je pomogao naći posao u restoranu, da je za uzvrat dobio poruku od njega: ‘Obećajem da neću praviti probleme‘.
- Nisam tome dao važnost jer mi se nije učinio kao problematična osoba. Da bi me nakon dva mjeseca njegov poslodavac zvao i rekao da je počeo raditi loše, da radi stvari kao da ih ne zna raditi. Našao sam se s Muhammadom, više me nije gledao u oči, počeo je spominjati u radnom kolektivu crnu magiju pa je bio najvjerojatnije predmet i podsmjeha koji je u njemu probudio revolt. Izgubio je posao, odselio se u drugi stan, cimerice nisu dugo s njim izdržale. A kad sam vidio u medijima što ga se tereti, ostao sam šokiran. Nisam mislio da je spreman na takav potez. Nisam nikad primijetio da bi burno reagirao na zadirkivanja. Evidentno je da je postao pomaknut u jednom momentu – posvjedočio je volonter naglasivši da je optuženikovo ponašanje imalo velike oscilacije.
Uhićenje nadomak Firence
Podsjetimo, Muhammad S. sjeo je na optuženičku klupu velikogoričkog suda godinu dana od stravičnog ubojstva, ali i 10 mjeseci od njegova uhićenja nadomak Firence odakle je izručen Hrvatskoj po načelu specijalnosti. Krivnju je negirao.
A kako smo već pisali, dani prije ubojstva obratio se za smještaj poznanici Sunčani P., koju je upoznao 2018. dok je boravio kao maloljetnik u Centru za odgoj djece i mladeži u Dugavama gdje je ona volontirala i učila strance hrvatski jezik. Ona se sažalila nad njegovom tužnom sudbinom s obzirom na to da je mladi Pakistanac, prilikom ilegalnog ulaska u RH 2017., pao pod vlak i izgubio nogu dok je njemu naočigled poginuo prijatelj.
Tako da mu je poznanica, zajedno sa svojom majkom, nesebično opetovano pružila ruku pomoći. Prvu večer prespavao je u njezinom autu na parkiralištu zgrade, 200-tinjak metara od mjesta ubojstva. A sutradan, kobnog 18. rujna ujutro, prilikom napuštanja njezina stana, sa sobom je iz samo njemu znanog razloga ponio kuhinjski nož s plavom otopljenom plastičnom drškom koji je zario putniku u tramvaju u vrat. Oštrica noža je nesretnom čovjeku ostala u vratu, a drška noža pala je na stepenice tramvaja.
Muhammad S. je pobjegao iz tramvaja van, a beživotno tijelo uočila je gospođa koja se toga trenutka kretala tramvajskim stajalištem te je vidjela, prilikom otvaranja vrata tramvaja, horor prizor i čovjeka u lokvi krvi. Obavijestila je vozača ZET-a nakon čega su se zagrebački kriminalisti našli pred velikim izazovom. U tramvaju, koji je bio stariji model, nije bilo nadzornih kamera te su, pregledavajući na stotine sati videonadzora iz drugih tramvaja koji su toga jutra prometovali po Mostu mladosti, uspjeli rekonstruirati kretanja više sumnjivih osoba nakon čega se došlo do vlasnice noža i identiteta počinitelja, ali ne i do samog ubojice. Jer on je dan nakon zločina otputovao redovnom linijom sa zagrebačkog aerodroma za Rim, a avionsku kartu za 40-ak eura s rezervacijom i covid test od 240 kuna platila mu je poznanica koja mu je pružila trodnevno gostoprimstvo i s čijim je nožem ubijen građanin kojega, sudeći prema svemu, Muhammad S. nije poznavao.
Policija je za odbjeglim sumnjivcem raspisala Europski uhidbeni nalog na osnovu kojega ga je talijanska policija uhitila u Italiji i to nakon što je upalio mobitel koji je od dana bijega iz Hrvatske bio ugašen. U trenutku uhićenja, Muhammad S. bio je u istoj odjeći koju je imao na sebi u vrijeme zločina, a na nogama je imao i tenisice čiji je krvavi otisak ostao kao nijemi svjedok jezivog zločina iz "šestice".