"Dva, tri mjeseca prije ubojstva završio sam na cesti kao beskućnik, bez posla i krova nad glavom. I bio sam u stresu. Tog jutra ušao sam u tramvaj u kojem je sjedio taj čovjek. On je počeo nešto pričati na svom jeziku, ništa ga nisam razumio osim, mislim, da govori: ‘Stranac, stranac‘. Stajao sam blizu njega. Bio sam kod srednjih vrata vagona a on je sjedio uz zadnja vrata. Prišao mi je i udario me šakom u trbuh. Uhvatio me rukama, zgrabio me za lakte i stisnuo u predjelu prsa stojeći nasuprot mene. Htio sam se osloboditi njegova stiska i izmaknuti, ali nisam mogao. Bio je jak. Pa sam uzeo nož kojim sam ga upiknuo, mislim u vrat, i nakon toga je umro. Ubiti ga nisam imao namjeru. Ja sam čovjek bez noge, a to da sam ubio nekog zauvijek će ostati u mojoj glavi, dok sam živ, na vjeke vjekova." - rekao je u svoju obranu na Županijskom sudu u Velikoj Gorici pakistanski državljanin Muhammad S. (27), optužen da je u rujnu 2021. u tramvaju linije broj 6 u Novom Zagrebu usmrtio kuhinjskim nožem u vrat Sinišu V. (52).
Ovo su prva detaljna saznanja o zločinu u tramvaju s obzirom da se optuženi od početka branio šutnjom, a u toj ZET-ovoj ‘šestici‘ nije bilo videonadzora koji bi zorno ilustrirao zločin koji je zaprepastio Zagrepčane. Optuženi je ujedno dodao i da misli da je u kobno vrijeme u tramvaju bila još jedna ženska osoba koja je sjedila na početku vagona.
Odgovarajući na pitanja suda ali i svog odvjetnika Davora Marčeca, ali ne i tužiteljstva, odakle mu sporni nož, zašto je prišao čovjeku u tramvaju, je li se u Zagrebu osjećao sigurno i gdje je bio noć prije ubojstva, optuženi je naglasio da nije prišao on pokojnom nego obrnuto.
- Nož sam uzeo iz Sunčanina stana u Zapruđu. I upravo ona mi je izašla u susret te sam prenoćio, uoči ubojstva, u njezinom autu ispred zgrade gdje stanuje. Tih dana u Zagrebu nisam se osjećao sigurno. Bojao sam se ljudi da će me ubiti, pretući, pokrasti... - rekao je Muhammad S. otkrivši i da je na putu od Pakistana do Hrvatske bio napadnut. U Iranu su ga dva puta, kaže, tukli i pokrali mu sve što je imao sa sobom. A u Hrvatskoj ga nitko tukao nije nego, kako je pojasnio, ljudi su ga ismijavali jer nema nogu.
Od Pakistana do Hrvatske
U svojoj obrani optuženi je detaljno ispričao i svoju putešestviju od Pakistana do Hrvatske. Pješačio je uglavnom s prijateljima cijelim putem, a u Vinkovcima je, dok se pokušavao ukrcati u vlak, doživio tragediju koja ga je obilježila za cijeli život.
- Cijeli put od Pakistana koji sam napustio 2016. je bio težak. Putem sam vidio smrt, ljude koji umiru, po tri, četiri dana smo znali hodati bez hrane i bez vode. Preko Irana, Turske i Bugarske do Srbije i Hrvatske gdje sam na kraju dobio azil i potrebne papire. U Vinkovce smo došli nakon tri dana i tri noći hodanja iz Srbije. Kad smo vidjeli vlak ja i moja četiri prijatelja, išli smo uskočiti. Meni se pri penjanju oskliznula ruka i pali smo pod vlak. Prijatelju mi je odrezana glava a meni lijeva noga, dok desna noga ima oštećenje mišića i bedrene kosti. Proveo sam četiri mjeseca u bolnici i susreo Radu Barbira (bio mu je poput drugog oca o.pa). U Domu Dugave sam proveo godinu dana, pa godinu u hotelu Porin, a kad sam dobio azil socijalna skrb mi je sredila stan na godinu dana. Nakon toga sam završio u prihvatilištu za beskućnike u Kosnici te sam tražio posao i zaposlio se u jednom restoranu – opisao je svoje godine provedene u Hrvatskoj optuženi kojem je poslodavac nakon šest, sedam mjeseci sugerirao da promijeni posao jer više s njegovim radom nije bio zadovoljan.
No Muhammed S. smatra da je problem bio zapravo u jezičkoj komunikaciji jer je on pričao na engleskom a gazda i radni kolege na hrvatskom pa se nisu s njim snašli.
Ova optuženikova obrana će biti proslijeđena vještakinji psihijatrici Suzani Kos s obzirom da je ista, u dopuni vještačenja, među ostalim rekla da će "za definitivnu ocjenu optuženikovih sposobnosti tempore criminis biti važan njegov iskaz jer se isti od samog početka brani šutnjom pa o zločinu nisu ni razgovarali".
Na prošlom ročištu, podsjetimo, Kos je dopunski saslušana jer je za sud inicijalni vještački nalaz bio manjkav s obzirom da Muhammad S. u razgovoru s njom nije surađivao. Kos je otkrila da se njegovo stanje popravilo, da bitno bolje komunicira, afektivno je topliji, spontaniji i ne postoje sumanuti doživljaji. Dodala je i da ništa prije nije ukazivalo na psihičke smetnje kod njega a pritom je i napomenula da je moguće da se u zatvoru ponašao neupadljivo i da se nije imao potrebe obratiti liječniku ali da je zato važno dobiti uvid u njegov liječnički karton iz zatvora.
Vezano za raniji vještački nalaz oko osobine ličnosti prema kojima je, među ostalim, prosječnog kapaciteta, nižeg praga tolerancije Kos je rekla da je Muhammadov psihički status drugačiji a povezan je sa uzimanjem terapije koja opušta kao i situacijom da se nalazi u zatvoru.
- Prag tolerancije mu je sad bitno viši, intelektualni kapacitet je bez odstupanja, nema impulzivnosti, a njegova manipulativnost kao obilježje ličnosti, o kojoj sam u prvom nalazu stekla zaključak na temelju njegova načina i razgovora samnom te otpora prilikom odgovaranja na pitanja, može biti promijenjena. Kod njega nema dijagnoze poremećaja ličnosti u sklopu koje bi se kao jedna od dijagnoza javljala i manipulativnost – mišljenja je Kos.
Zločin u ‘šestici‘
Podsjetimo, Muhammad S. sjeo je na optuženičku klupu velikogoričkog suda godinu dana od stravičnog ubojstva, ali i 10 mjeseci od njegova uhićenja nadomak Firence odakle je izručen Hrvatskoj po načelu specijalnosti. A kako smo već pisali, dan prije ubojstva obratio se za smještaj poznanici Sunčani P., koju je upoznao 2018. dok je boravio kao maloljetnik u Centru za odgoj djece i mladeži u Dugavama gdje je ona volontirala i učila strance hrvatski jezik. Ona se sažalila nad njegovom tužnom sudbinom s obzirom na to da je mladi Pakistanac, prilikom ilegalnog ulaska u RH 2017., pao pod vlak i izgubio nogu dok je njemu naočigled poginuo prijatelj.
Tako da mu je poznanica, zajedno sa svojom majkom, nesebično opetovano pružila ruku pomoći. Prvu večer prespavao je u njezinom autu na parkiralištu zgrade, 200-tinjak metara od mjesta ubojstva.
A sutradan, kobnog 18. rujna ujutro, prilikom napuštanja njezina stana, sa sobom je ponio kuhinjski nož s plavom otopljenom plastičnom drškom koji je zario putniku u tramvaju u vrat. Oštrica noža nesretnom čovjeku ostala je u vratu, a drška noža pala je na stepenice tramvaja.
Muhammad S., prema optužnici, pobjegao je iz tramvaja van, a beživotno tijelo uočila je gospođa koja se tog trenutka kretala tramvajskim stajalištem te je vidjela, prilikom otvaranja vrata tramvaja, horor prizor i čovjeka u lokvi krvi.
Obavijestila je vozača ZET-a nakon čega su se zagrebački kriminalisti našli pred velikim izazovom. U tramvaju, koji je bio stariji model, nije bilo nadzornih kamera te su, pregledavajući na stotine sati videonadzora iz drugih tramvaja koji su toga jutra prometovali po Mostu mladosti, uspjeli rekonstruirati kretanja više sumnjivih osoba nakon čega se došlo do vlasnice noža i identiteta počinitelja, ali ne i do samog ubojice.
Jer on je dan nakon zločina otputovao redovnom linijom sa zagrebačkog aerodroma za Rim, a avionsku kartu za 40-ak eura s rezervacijom i covid test od 240 kuna platila mu je poznanica koja mu je pružila trodnevno gostoprimstvo i s čijim je nožem ubijen građanin kojega, sudeći prema svemu, Muhammad S. nije poznavao.
Policija je za odbjeglim sumnjivcem raspisala Europski uhidbeni nalog na osnovu kojeg ga je talijanska policija uhitila u Italiji i to nakon što je upalio mobitel koji je od dana bijega iz Hrvatske bio ugašen. U trenutku uhićenja, Muhammad S. bio je u istoj odjeći koju je imao na sebi u vrijeme zločina, a na nogama je imao i tenisice čiji je krvavi otisak ostao kao nijemi svjedok jezivog zločina iz "šestice".