Uskoro će se navršiti mjesec dana otkako je Splićanin Nenad Periš u Beogradu i zajedno sa svojom obitelji koja je ostala u Splitu proživljavao najgoru noćnu moru koju jedna obitelj može proživljavati. Kao što je poznato, u noći na 31. prosinca prošle godine njegov sin Matej nestao je u Beogradu, kamo je otišao s prijateljima na doček Nove godine i od tad mu se gubi svaki trag.
Čim je doznao za sinov nestanak, Nenad se zaputio u Beograd, kako bi na mjestu događaja pratio i pomagao u potrazi srbijanske policije za njegovim Matejem. Iako je od nestanka prošlo već 27 dana, Nenad ne gubi nadu, gleda pozitivno u ishod istrage i nada se kako će se zajedno sa živim Matejem vratiti u Split.
Suradnja s policijom
- Bit će to veliko slavlje u mome Splitu, u Hrvatskoj, ali i u Beogradu, kad Mateja pronađemo. Ne želim uopće pomisliti da ga nećemo pronaći živoga. Razmišljam pozitivno, svi oko mene razmišljaju pozitivno i gotovo je nevjerojatna količina podrške i pozitive koju dobivam iz svih dijelova bivše države, ali i Europe.
Ljudi mi nude smještaj, stan, hranu..., a ja već 25 dana živim kod jednog mog prijatelja u Beogradu koji mi je širom otvorio vrata svoga doma. Nedavno sam mu rekao da kojim slučajem živim još 20 života, ne bih mu mogao vratiti ono što je on za mene učinio. Ja sam u Beogradu, ne mislim se vraćati u Split dok ne pronađem sina. Nemam gdje ići bez njega. Odnosno, mogu se i vratiti u Split i sjediti kod kuće u fotelji i razmišljati o onome što se događa u Beogradu, ali takva mogućnost uopće nije u fokusu moga razmišljanja.
Želim biti ovdje dok ne nađemo Mateja, kod sebe imam Matejeve stvari koje mogu pomoći psima u policijskoj potrazi i surađujem sa srbijanskim policijskim vlastima, kako bi što prije riješili ovaj košmar - kaže za Slobodnu Dalmaciju Nenad Periš, kojega su u srijedu uspjeli dobiti u Beogradu.
Upitan što on misli, što se zbilo u noći nestanka njegova Mateja i kako on gleda na ovu zasad neobjašnjivu situaciju, otac odgovara:
- Ja cijelo vrijeme govorim da me ovoga košmara može 'osloboditi' samo istina. U mojoj glavi nedostaje vrijeme nakon spuštanja Mateja bliže rijeci pokraj restorana Savanova. No niti jedna kamera nije snimila Mateja da se spušta u rijeku, da u nju upada, niti jedna kamera nije vidjela da Matej ima bilo kakav kontakt s nekom osobom pokraj Savanove i ta rijeka je prava enigma. Na snimkama se vidi da se Matej spušta pokraj Savanove, ali se dio nakon toga ne vidi, jer na tom dijelu nema kamere - govori Periš.
Ratno ostrvo
I Matejev mobitel je enigma.
- Mobitel, odnosno signal mobitela, uočava se na dva mjesta, ispred Savanove i onda nakon neka dva i pol sata - govori Nenad Periš. Mnoštvo pitanja na koje nema odgovora muče Matejeva oca.
- Kako je moguće da se signal mobitela pojavljuje pokraj Ratnog ostrva, oko 4,15 sati, a to je oko dva sata i 20 minuta nakon zadnje Matejeve snimke pokraj Savanove u 1,55? Kako je moguće da mobitel reagira ako se nalazi u rijeci?
Ako je Matej potonuo u rijeku, a mobitel mu je bio u džepu, onda je nakon 2,20 sati mobitel neupotrebljiv, mokar, na dnu rijeke i ne bi mogao davati signal. Proizvođač mobitela kaže da mobitel može davati signal ako je mokar najviše pola sata. Dakle, ako je mobitel mokar, ne bi zasigurno mogao davati signal nakon gotovo dva i pol sata - objašnjava Periš.
U ovih 27 dana Nenad je razgovarao s mnogim ljudima koji bi mogli nešto znati ili pomoći u potrazi za Matejem.
- Razgovarao sam s čovjekom koji je iz Save spasio 30-ak osoba koje su upale ili skočile u rijeku. On ima restoran kod Pančevačkog mosta, negdje na sjecištu Save i Dunava. Rekao mi je da je jednom jedna žena u zimskom razdoblju, kakvo je sad, skočila s Brankova mosta i da je on krenuo za njom u potragu te je pronašao živu nakon četiri sata. Odvezena je u bolnicu, ali je, nažalost, nakon nekoliko dana u bolnici preminula od posljedica hipotermije - kaže Periš za Slobodnu Dalmaciju.
Potraga srbijanske policije ne jenjava.
- U utorak je policija ponovno, sa psima, pregledavala Ratno ostrvo koje je u depresiji u odnosu na rijeku (poplavljeno). Na tom otoku ima desetak izletničkih kuća, a veličine je oko 1500 puta 1500 metara. Ništa mi još nisu javili, ali da su Mateja pronašli, zasigurno bi mi odmah dojavili - rekao je Nenad.
Vraćamo se prostoru ispred restorana Savanova, gdje se Mateju gubi trag.
Novi smjerovi istrage
- Taj prostor ispred restorana može se napustiti neopaženo, upravo zbog toga jer ne snimaju kamere. Tamo postoji i veliki parking pa nije isključena mogućnost da je taj prostor Matej napustio i u nekom automobilu. Srbijanska policija vrlo profesionalno i odgovorno obavlja svoj posao, ljudi istražuju u tisuće smjerova, a uz to im pomaže i policija RH. Ništa ne prepuštaju slučaju, rade danonoćno i stalno pronalaze nove smjerove istrage - govori Periš.
A je li se Matej ikad požalio svome ocu po pitanju nečega, je li bio nezadovoljan životom, razočaran u nešto i može li se nešto tako povezati s njegovim nestankom?
- Nikad mi se nije žalio ni na što. Matej je mladić koji je pun života, planova. Odgovoran je, htio je pronaći posao u svojoj branši, završio je ekonomiju, ali je isto tako htio nastaviti biti i skiper. Ja sam želio da se uhvati svoje struke, iako znam da je bolja zarada ljeti kad je skiper.
Vidjeli smo se za Božić i tad smo igrali na karte. On je bio u paru sa sestrom Lucijom, a ja s Matejevom drugom sestrom Laurom i to su uvijek 'ratovi' kad igramo na karte. I onda, nakon nekoliko dana, poziv iz Beograda, koji nam je potpuno promijenio živote. Strašno - kaže Nenad Periš.
Dodaje kako srbijanska policija i dalje namjerava tragati za Matejem i da ne postoji nikakvo vremensko ograničenje potrage.
- Pokušavam ne slušati neprovjerene informacije i one sa strane. Meni je najvažnije da Mateja pronađemo i da se zajedno vratimo doma. Neka se poslije razglaba što je bilo, zašto je bilo i kako je bilo. Dobio sam informaciju da ću se ponovno susresti s predstavnicima srbijanske policije kad im kolege iz RH ponovno dođu u Beograd. Možda do tog susreta dođe do kraja ovoga tjedna - izjavio je Nenad Periš.
U cijelom ovom košmaru Nenad pokušava ostati pribran koliko god je to moguće.
'Ljudi plaču sa mnom'
- Pokušavam biti racionalan i moram svojoj obitelji u Splitu i svojim kćerkicama objasniti da život mora ići dalje i da bi i Matej tako htio. Ovo što sam ja više od 25 dana u Beogradu, meni izgleda kao 25 godina. Što ću vam reći, nisam pametan - jedva progovara Nenad Periš.
Za kraj je još jednom istaknuo nevjerojatnu podršku ljudi u Srbiji.
- Iako cijelo vrijeme nosim zaštitnu maskicu na licu, ljudi me na ulici prepoznaju. Izražavaju mi podršku, prilaze mi, mnogi i plaču i upravo zbog toga ne volim izlaziti van. Neki dan sam bio u samoposluzi pa su me tamo prepoznali, u kafiću, gdje me nedavno čekao moj prijatelj kod kojega boravim, prišla mi je jedna žena i pitala me jesam li ja Matejev tata. Ja sam joj odgovorio da jesam, a ona me zagrlila i počela plakati.
Tu sam, u Beogradu, ostajem ovdje dok ne pronađem sina živoga. Pozitivno razmišljam, zahvaljujem svima koji suosjećaju sa mnom i koji mole za Mateja. Ne dam negativnim mislima da mi uđu u glavu. A ako bude drugačije, onda protiv toga ne mogu ništa, jer čovjek snuje, a Bog određuje - zaključuje Nenad Periš za Slobodnu Dalmaciju.