Djelatnici Centra za socijalnu skrb u Đakovu, koji se još nisu oporavili niti od tragičnog događaja iz srpnja 2019. godine, kada je korisnik njihovih usluga Andrija Drežnjak u sumanutom i ničim izazvanom događaju u prostorijama Centra hicima iz pištolja usmrtio socijalnu radnicu Blaženku Poplašen te smrtno ranio pravnika Ivana Pavića, koji je naknadno preminuo u KBC-u Osijek, a posljednjih dana ponovno se suočavaju s neugodnim situacijama koje ih dodatno traumatiziraju. Jedna od njih zbila se i u četvrtak.
- Nije bilo prijetnji, ali imali smo incident kojeg smo jako ozbiljno shvatili. Došla nam je jedna korisnica te u u vrlo uznemirenom stanju tražila ponovna postupanja koja su već odrađena i sve po pravilima struke. Odbila je napustiti prostorije, pa smo zvali policiju i Hitnu. Ovakva situacija, a s obzirom na događaj iz srpnja 2019. nas je sve uznemirila, jer još uvijek trpimo posljedice te tragedije koju nikada nećemo zaboraviti – kazala nam je Dubravka Petrović, ravnateljica CZSS u Đakovu, koja je i netom prije našeg razgovora primila uznemirujući telefonski poziv.
- Malo prije nazvala me je jedna nezadovoljna korisnica koji mi je rekla da smo zaslužili ono što nam se dogodilo 9. srpnja 2019. i da nam se to i trebalo dogoditi. To su strašne riječi, koje nikoga od nas ne mogu ostaviti ravnodušnima – kazala je ravnateljica Petrović, dodavši kako su i oni, kao i djelatnici drugih Centara posljednjih dana pod velikim pritiskom, nakon tragičnog događaja iz Nove Gradiške i smrti 2,5 godišnje djevojčice koja je bila u sustavu socijalne zaštite.
- Svi smo pod velikim pritiskom, prrijeti nam se i nije dobro to što se događa u javnom prostoru. Teško je slušati sve što nam se govori bilo u samim Centrima, bilo na sudovima i mislim da je ovaj govor mržnje u javnom prostoru otišao predaleko te da ga se hitno treba zaustaviti. Naš sustav je složen, treba izmjene koje su nužne, ali nije dobro da to pokreću neke inicijative. Naša struka bi trebala tu jače odraditi, biti ta koja će reći u kojem smjeru sustav socijalne skrbi treba ići, dakle naša komora, udruge socijalnih radnika i Ministarstvo. Mislim da smo mi ipak najkompetentniji za ova pitanja – naglasila je Petrović i dodala.
- Jako se loše osjećam, strah me podići telefon, stranke iznose frustracije nad nama. Jasno nam je da su to rizične skupine, ali pitam se jesmo li mi jedini koji možemo ispravljati nepravde koje se njima događaju, probleme u koje su upali, možda ne čak i svojom krivnjom – kazala je.