Slučaj žene iz Zagreba koju je 2014. godine silovao tadašnji stanodavac koji je zbog toga osuđen na jedinstvenu kaznu od devet godina zatvora i biološki je otac njenog djeteta, kako je ustanovljeno u kaznenom postupku, te se sada obratio pravobraniteljici za djecu za asistenciju u ostvarivanju svojih prava zgrozio je žrtvu, njezinu odvjetnicu Jadranku Olivari-Jirasek koja ju zastupa u postupku za naknadu štete, ali i odvjetnice za zaštitu ženskih prava.
Jednostavno rješenje
Odvjetnice Teuta Palčić i Ines Bojić rekle su kako biološkog oca djeteta ništa osim zakonskih rokova ne sprečava da pokrene sudski postupak za utvrđivanje očinstva unatoč tome što je majka djevojčice sada njezin samostalni skrbnik. Naše sugovornice istaknule su kako bi se takve očeve, ako su djeca začeta silovanjem, i zakonski trebalo onemogućiti u priznavanju roditeljstva. Slično smatra i iskusni odvjetnik Branko Šerić.
- Apsolutno. Pročitao sam članak i u dugogodišnjoj praksi nikad se nisam susreo s nečim sličnim. Ako je jedno od temeljnih načela kaznenog postupka da nitko od počinjenja kaznenog djela ne može ostvarivati nikakve povlastice, pa primjerice nitko ne može zadržati dobit ostvarenu kaznenim djelom, to načelo trebalo bi primijeniti i u ovom slučaju. Jer, nedvojbeno je pravomoćno dokazano da je biološki otac to postao silovanjem, za što je i osuđen. Ovdje se radi o sukobu roditeljskog prava, koje on formalno-pravno zapravo nije ni ostvario, i tog načela kaznenog prava. Ovakva situacija može se vrlo jednostavno riješiti - u kaznenom zakonu treba pisati da netko tko je biološki otac djeteta začetog silovanjem i za to pravomoćno osuđen ne može ostvarivati nikakvo pravo koje bi mu eventualno moglo pripadati po nekom drugom zakonu, pa tako i obiteljskom.
Odvjetnica Sanja Bezbradica-Jelavić koja često zastupa žene žrtve nasilja u obitelji na cijeli slučaj gleda ovako:
- U konkretnom slučaju stručnjaci su dužni i ovlašteni preuzeti aktivnu poziciju vezano uz postupanje lišenja roditeljske skrbi ako je takva želja majke i djeteta. Očekujem da će tijela državne vlasti napraviti sve što im je obaveza i što proizlazi iz nacionalnih propisa, da će primijeniti članak 31. istanbulske konvencije, koji se treba neposredno primijeniti na ovaj slučaj ako otac počne tražiti ostvarivanje kontakata s djetetom. Uostalom, i Ustav člankom 64. obvezuje sve stručnjake da takve kontakte zabrane rukovodeći se najboljim interesima djeteta, ali i pravom majke na dostojanstven život bez bilo kakve strukturalne reviktimizacije do koje može doći.
Odvjetnica Bezbradica-Jelavić dodaje da bi svaki nehuman pristup prema majci i djetetu doveo do povrede jamstva iz članka 3. Europske konvencije o ljudskim pravima te do povrede članka 8. iste konvencije, koji štiti pravo na privatni i obiteljski život.
Rješenje je posvojenje
Kako cijeli slučaj vidi i treba li intervenirati u propise pitali smo i profesoricu Aleksandru Korać Graovac s katedre za obiteljsko pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta.
- Ovakve mučne priče izazivaju u prvom trenutku opravdano čuđenje kako je moguće da silovatelj postane ‘tata‘. Uistinu, Obiteljski zakon omogućava utvrđivanje očinstva svakome, pa i silovatelju, jer primjenjuje obvezu iz Konvencije o pravima djeteta da je pravo djeteta znati od koga potječe, ako je to moguće. Silovatelj može pokušati priznati očinstvo, no jasno je da u ovom slučaju majka neće dati pristanak na priznanje, pa mu preostaje sudski postupak. No, to ne znači da će ostvarivati prava iz roditeljske skrbi. Sud mora u odluci o utvrđivanju očinstva odrediti s kojim roditeljem će dijete živjeti, odnosno koji će ga roditelj uzdržavati (u ovom slučaju najvjerojatnije s majkom), a osobne odnose može zabraniti ako utvrdi da su suprotni dobrobiti djeteta. Sud može izreći i mjeru zabrane neovlaštenog približavanja djetetu, a važno je da može odrediti da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb te tako u tome onemogućiti oca. Ako u međuvremenu majčin muž posvoji dijete, nakon posvojenja više neće biti moguće osporavati niti utvrđivati očinstvo. No, hoće li ga ili neće moći posvojiti te koliko će postupak posvojenja trajati ovisi o Centru za socijalnu skrb te je li već pokrenut postupak za utvrđivanje očinstva. Zasigurno utvrđivanje očinstva silovatelja vrijeđa osjećaje majke, što izaziva ogorčenje. No, to nužno ne mora biti uvijek protivno dobrobiti djeteta jer dijete stječe neka prava prema biološkom ocu (uzdržavanje, nasljeđivanje), a osigurava mu se i pravo da zna od koga potječe. Zakoni se pišu tako da se mogu primijeniti na svaku životnu situaciju, pa i na ovu, stoga mislim da nije potrebno mijenjati propise, pod uvjetom da sud i Centar za socijalnu skrb pravovremeno iskoriste zakonske instrumente kako bi zaštitili ponajprije dobrobit djeteta, ali i majke kao žrtve kaznenog djela - smatra prof. Korać Graovac.
Odvjetnica Nataša Pećarević ovako komentira cijeli slučaj: - Zakonom je propisano da roditelj može ostvarivati svoja prava i zakon ne precizira kako je netko postao roditelj. U ovom slučaju biološki otac to može zatražiti, ali naravno da su stručnjaci ti koji trebaju uzeti u obzir kako je došlo do začeća i rođenja djeteta, procijeniti sve okolnosti i dati prijedlog sudu, koji treba donijeti odluku.