Svjedočenjem Rade Barbira, karlovačkog profesora ruskog jezika i književnosti te umirovljenog odgajatelja karlovačkog popravnog doma, nastavljeno je suđenje pakistanskom državljaninu Muhammadu S. (27), optuženom da je lani u rujnu u tramvaju linije broj 6 u Novom Zagrebu zario kuhinjski nož u vrat putniku Siniši V. (52) usmrtivši ga na mjestu. Njegovo poznanstvo s osumnjičenim datira od 2017. godine i nije dugo vremena prošlo da Muhammad S. u Barbiru doživi očinsku figuru. Mislio je da pred sobom ima maloljetnu osobu, no Muhammad S. te 2017. imao je 23 godine.
- Upoznao sam ga kad je u Hrvatsku došao sa skupinom migranata iz Pakistana 2017. Dvojica maloljetnika završila su u Domu u Karlovcu gdje sam radio te su me pitali za (pre)ostalu dvojicu njihovih prijatelja navodeći da je jedan u bolnici, a drugi poginuo pod vlakom. Stupio sam u kontakt s bolnicom u Vinkovcima gdje je Muhammad operiran jer mu je vlak odrezao lijevu potkoljenicu te mu je na leđima nedostajala koža pa su je presađivali. Njegov prijatelj je, pak, pokopan u Vukovaru kao NN. Stradali su po ulasku u Hrvatsku kad su se penjali na jedan vlak. Sredio sam da se Muhammad, kao maloljetnik, prebaci u Klaićevu bolnicu gdje sam ga posjećivao, a nakon otpusta prebačen je u Dječji dom Dugave. Činilo mi se da se uklopio, učio je jezik, sretao sam ga na seminarima i počeo me zvati tatom - prisjetio se svjedok Barbir dodajući kako Muhammad nema oca, a majka i brat žive u bijedi.
Potom je otkrio što mu je sve optuženi pričao dok je putovao iz Pakistana prema Hrvatskoj te da mu je zbog svih tih proživljenih strahota trebala psihološka pomoć koju, međutim, optuženi nije prihvaćao jer je smatrao da mu ne treba, da je jak.
‘Slabo se snalazio‘
- Muhammad je u iranskoj pustinji gledao kako ptice kljucaju oči njegovih polumrtvih prijatelja, a u Srbiji ga je jedan skinhead napao kišobranom. Dok je išao pješice prema granici, motociklist se zaustavio te mu iz ruke iščupao kišobran kojim mu je razbio lice jer je mrzio strance. Muhammad je u Hrvatskoj, inače, imao svog skrbnika koji mu je uspio nabaviti protezu za nogu, a ja sam se trudio integrirati ga u društvo i voditi sa sobom kad god sam mogao. Nakon nekog vremena u Domu Dugave, prebačen je u stan na Srednjacima gdje je dobio priliku u dvije godine asimilirati se u društvo, naučiti jezik i zaposliti se. Ali on se slabo snalazio. Tome svjedoči i činjenica da je bio bez ključa ulaznih vrata u zgradu pa je čekao da netko od stanara uđe i pusti ga u ulaz umjesto da je nabavio ključ od predstavnika stanara - dodao je Barbir smatrajući se donekle odgovornim što se Muhammed nije bolje uklopio u društvo. Subotom ga je, kaže, vodio na svoju vikendicu i bazen u Topusko. Kuhali su ručak i družili se, a svo to vrijeme Muhammad je bio izuzetno miran, plah i povučen.
- Ostao sam zatečen kad mi je nakon dvije godine u stanu na Srednjacima rekao da mora iz stana van. Nisam znao za obveze koje je preuzeo o osamostaljenu itd. u zamjenu za stanovanje. Ujedno mu je netko podgrijao maštu da će dobiti novac od osiguranja zbog gubitka noge. Novac je planirao poslati kući majci da kupi kravu. On je, inače, svoju zaradu koju je dobivao mjesečno od CSS-a i onoga što je zaradio kao pomoćni kuhar slao kući obitelji. Na kraju je završio u prihvatilištu za beskućnike u Kosnici, a s obzirom na to da je imao svog skrbnika, ja nisam imao uvid u njegovu situaciju. Pokušao sam ga otamo izvući, ali nisam uspio. U isto vrijeme sprijateljio se s jednom obitelji iz Požege koja je imala bolesno dijete i kojoj je znao otići u posjetu. Na kraju se smjestio besplatno kod jedne gospođe, no nedugo zatim otišao je u stan kod dvije volonterke - ispričao je svjedok prisjetivši se da je Muhammeda jednom prigodom, u kolovozu 2020. odveo na izlet u Češku. Ostao je zadivljen ljepotom i te zemlje pa je u jednom trenutku naizgled ljutito i kroz vidnu sjetu Barbiru rekao: "Moja zemlja je jako prljava i sve je siromašno, a ovdje je sve lijepo i čisto".
Žudio je za hrvatskim državljanstvom
- Prije odlaska u Češku pitao sam Muhammedova poslodavca pušta li ga sa mnom na put. Pristao je i rekao da je dobar radnik te usput napomenuo da Muhammad ne priznaje ženski autoritet. Po povratku s puta, bilo je vrijeme korone pa je ostao bez posla. Nagovarao sam ga da se prijavi na burzu jer ima pravo na naknadu, ali nije. Odgovorio mi je da je uštedio 16.000 kuna i da će dio poslati svojima u Pakistan, a od ostatka će živjeti. Pokušao sam mu pronaći posao u maslinicima, no oni su bili na raznim lokacijama i trebalo je voziti auto, pa je ta mogućnost zbog njegova hendikepa otpala. Po povratku nazad stali smo kod mojih prijatelja. On je najednom počeo mahati glavom kao da rukama nešto izbacuje iz kose. Prijatelji su me pitali što mu se događa, postao je sve čudniji i po povratku u Zagreb prestao mi se javljati. Da bi mi kroz poruke u kolovozu 2021. rekao da je u Pakistanu zbog obitelji, a 5. listopada da je u Italiji i da traži posao, ali da ima problema - prisjetio se optuženikov drugi "otac" naglašavajući da je Muhammad pokušavao živjeti normalnim mladenačkim životom te da se osjećao kao dio Hrvatske, navijao za hrvatsku reprezentaciju, žudio za hrvatskim državljanstvom...
Optuženikov brat u Pakistanu od trenutka saznanja za užas pati, a majci o svemu do današnjeg dana nije imao hrabrosti ništa reći. Kad je Barbir odlučio sa sudskim vijećem podijeliti i sadržaj svoga razgovora s bratom, zamolio je raspravnu sutkinju da tom dijelu njegova svjedočenja optuženi ne bude prisutan.
- Muhammadova majka očekuje kontakt s njim. Poziv, susret. Da zna za sve ovo, umrla bi istoga trena. Obećao sam njegovu bratu, jer smo u kontaktu, da dio razgovora njih dvojice neću ispričati pred Muhammadom u sudnici. Naime, od proljeća do jeseni prošle godine Muhammad je s bratom igrao igrice. Najednom mu je rekao: ‘Evo, upravo mi patke lete po sobi i ljudi mi ulaze u glavu te mi na zidu piše da 200 godina neću imati sreće‘. Ujedno je spomenuo i neku gospođu u Zagrebu s kojom je radio tvrdeći da ga je trovala nekim sendvičem. Brat je počeo primjećivati da Muhammad ludi pa mu je rekao da to što govori nije istina, tako da je zaključio da i brat radi protiv njega. Posvađali su se radi toga i Muhammed je tražio da mu kupi avionsku kartu za Hrvatsku prije 13. rujna - opisao je svjedok razgovor s optuženikovim bratom.
‘Nisam ga pitao koliko je star‘
Na upit tužiteljice je li optuženi lijevak ili dešnjak, je li ikad vidio ikakav njegov pakistanski dokument i je li znao njegove godine kad ga je upoznao 2017, Barbir je odgovorio: "Ne znam je li ljevak ili dešnjak, nikad ga nisam vidio dok piše, ali bolje se služio lijevom rukom dok je umakao kruh u hranu. Nikakav pakistanski dokument nisam vidio, a shvatio sam da je u Hrvatsku došao bez dokumenata. U naše četiri godine poznanstva nisam ga pitao koliko je star, a on je rekao da je maloljetan pa je zato smješten u Dom za djecu. Mislim da je imao 17 godina, a i završio je u Klaićevoj nakon nesreće s vlakom, a ta bolnica je dječja također".
- Iz dokumenata proizlazi da je optuženi rođen u ožujku 1995. godine. Dakle, on nije bio maloljetan kad ste se upoznali. Je li vam se ikad kasnije povjerio? Ipak ste ga poznavali četiri godine i zvao vas je ocem. I zašto vas je prestao kontaktirati? Jeste li stekli dojam da se na vas nešto ljuti - upitala je tužiteljica dalje svjedoka.
- Migranti, kad shvate da maloljetne osobe imaju veća prava u Hrvatskoj, odluče ne govoriti istinu i tu je policija nemoćna jer dođu bez dokumenata. Muhammada nisam pitao za godine. U Dom kad dođu svi kažu da su rođeni 1. siječnja neke godine, da ih je tata upisao u knjigu rođenih tog datuma te da oni rođendane ne slave. I ne, nisam stekao dojam da se na mene Muhammad nešto ljuti kad me prestao kontaktirati, nego sam pomislio da je našao neke druge volontere koji mu mogu dalje pomoći, a i načuo sam da je imao kontakt i s Jehovinim svjedocima. On je u Hrvatskoj jedino mene zapravo imao i zvao me tata. Volio me više od svoga skrbnika koji mu je nabavio protezu - zaključio je svjedok.
Na prijedlog optuženikova odvjetnika dopunit će se psihijatrijsko vještačenje, a sud je Muhammadu ujedno produžio istražni zatvor.
Podsjetimo, Muhammad S. sjeo je na optuženičku klupu velikogoričkog suda godinu dana od stravičnog ubojstva, ali i 10 mjeseci od njegova uhićenja nadomak Firence odakle je izručen Hrvatskoj po načelu specijalnosti. Krivnju je negirao.
Pobjegao u Italiju
A kako smo već pisali, dan prije ubojstva obratio se za smještaj poznanici Sunčani P., koju je upoznao 2018. dok je boravio kao maloljetnik u Centru za odgoj djece i mladeži u Dugavama gdje je ona volontirala i učila strance hrvatski jezik. Ona se sažalila nad njegovom tužnom sudbinom s obzirom na to da je mladi Pakistanac, prilikom ilegalnog ulaska u RH 2017., pao pod vlak i izgubio nogu dok je njemu naočigled poginuo prijatelj.
Tako da mu je poznanica, zajedno sa svojom majkom, nesebično opetovano pružila ruku pomoći. Prvu večer prespavao je u njezinom autu na parkiralištu zgrade, 200-tinjak metara od mjesta ubojstva. A sutradan, kobnog 18. rujna ujutro, prilikom napuštanja njezina stana, sa sobom je iz samo njemu znanog razloga ponio kuhinjski nož s plavom otopljenom plastičnom drškom koji je zario putniku u tramvaju u vrat. Oštrica noža nesretnom čovjeku ostala je u vratu, a drška noža pala je na stepenice tramvaja.
Muhammad S. pobjegao je iz tramvaja van, a beživotno tijelo uočila je gospođa koja se tog trenutka kretala tramvajskim stajalištem te je vidjela, prilikom otvaranja vrata tramvaja, horor prizor i čovjeka u lokvi krvi. Obavijestila je vozača ZET-a nakon čega su se zagrebački kriminalisti našli pred velikim izazovom. U tramvaju, koji je bio stariji model, nije bilo nadzornih kamera te su, pregledavajući na stotine sati videonadzora iz drugih tramvaja koji su toga jutra prometovali po Mostu mladosti, uspjeli rekonstruirati kretanja više sumnjivih osoba nakon čega se došlo do vlasnice noža i identiteta počinitelja, ali ne i do samog ubojice. Jer on je dan nakon zločina otputovao redovnom linijom sa zagrebačkog aerodroma za Rim, a avionsku kartu za 40-ak eura s rezervacijom i covid test od 240 kuna platila mu je poznanica koja mu je pružila trodnevno gostoprimstvo i s čijim je nožem ubijen građanin kojega, sudeći prema svemu, Muhammad S. nije poznavao.
Policija je za odbjeglim sumnjivcem raspisala Europski uhidbeni nalog na osnovu kojega ga je talijanska policija uhitila u Italiji i to nakon što je upalio mobitel koji je od dana bijega iz Hrvatske bio ugašen. U trenutku uhićenja, Muhammad S. bio je u istoj odjeći koju je imao na sebi u vrijeme zločina, a na nogama je imao i tenisice čiji je krvavi otisak ostao kao nijemi svjedok jezivog zločina iz "šestice".