Priča o bankarskoj službenici koja će se uskoro naći pred sudom jer je tijekom svibnja i lipnja prošle godine "počistila" pozamašan iznos s računa klijentice neodoljivo podsjeća na slučaj o kojem se pisalo prije mjesec dana.
Iz PU splitsko-dalmatinske potvrdili su Slobodnoj Dalmaciji kako ipak nije riječ o istoj bankarici, a ni banci, a ovaj se put radi i o znatno manjem iznosu novca. Kako neslužbeno doznajemo, zaposlenica je uspjela "prisvojiti" stotinjak tisuća kuna prije nego što je uhvaćena na djelu.
U tom je pogledu bila znatno manje uspješna od ranije spomenute kolegice iz branše, čije su kriminalne aktivnosti, po svemu sudeći, ispod radara prolazile mjesecima, pa i godinama, tako da je zgrnula čak 150.000 eura s računa dugogodišnje klijentice s njemačkom adresom.
Nije sasvim jasno kako joj je to pošlo za rukom, a u studenom su iz sporne poslovnice poručili tek da je "osoba odgovorna za prijevaru sankcionirana prekidom ugovora o radu" te da "interne mehanizme kontrole banka kontinuirano unapređuje".
Budući da je to drugi takav slučaj za koji se doznalo tijekom posljednjih mjesec dana, dobili smo nekoliko upita zabrinutih klijenata različitih banki koji provjeravaju stanje na svojim računima, pitajući se što učiniti ako i sami postanu meta kakvih 'mutnih poslova'.
Ante Beus, sudski vještak za ekonomiju i financije, kaže da je, na svu sreću, u slučajevima pronevjere novca lako ustanoviti što se dogodilo.
- Provjeru obavlja banka, pri čemu postoje određene razlike ovisno o tome je li novac prebačen na drugi račun ili je isplaćen. Lako je utvrditi je li osoba koja je vršila transakciju imala ovlaštenje raspolagati novcem, a ako je to ovlaštena osoba banke, riječ je, naravno, o zlouporabi položaja i dužnosti - objasnio je Beus.
Sudski vještak dodaje da banke imaju sustav osiguranja, zbog čega se u pravilu pokušaji pronevjere vrlo brzo otkriju.
Ipak, postoje i iznimke. Beus je upozorio na scenarij s kojim se tijekom karijere više puta susreo, a u kojem je, ističe, novac najčešće nepovratno izgubljen.
- Pronevjeru je teško dokazati u slučaju smrti vlasnika računa. Uzmimo za primjer neku baku čija obitelj ne zna gdje ona ima sredstva, koliki iznos i u kojim bankama. U trenutku kad baka umre, djelatnik koji dozna za to može izvršiti isplatu ili preusmjeriti novac isti dan, ili čak dan poslije - kaže on.
I to bi bilo lako dokazivo kad bi članovi obitelji znali kakvo je prethodno bilo stanje na računu i što mogu očekivati na ostavinskoj raspravi, ali to najčešće nije slučaj, budući da se o osobnim financijama i unutar obitelji rijetko razgovara.
- Dođete na ostavinsku raspravu i saznate da baka ima, na primjer, 10.000 eura na računu, a ne odete provjeriti je li na dan smrti imala više. Uzmete novac bez da provjerite što se događalo s računom, i tako zauvijek izgubite novac - upozorava Beus.
U prosjeku je upravo takvih slučajeva najviše, otkriva nam sudski vještak, dok se ostali oblici pronevjere, naglašava on, doista rijetko događaju.
Ističe da se na meti najčešće nađu stariji ljudi koji nisu upoznati s vlastitim financijama, između ostalog zato što ne koriste internet bankarstvo, već po isplate dolaze na šalter. Zbog toga je iznimno važno da se o svojim financijama povjere članovima obitelji u koje mogu imati povjerenja.