Na glavnoj bini ispred vukovarske bolnice čitali su se stihovi i pjevale pjesme ranjenom gradu. Političari nisu pričali. Do memorijalnog groblja hoda se jedan sat i 45 minuta. U koloni je tisuće ljudi, daleko više od 5000, ali vjerojatno manje od 10.000, no sasvim sigurno ne njih 500. Toliko su ih priželjkivali epidemiolozi, no tu brojku popunili su samo ljudi iz protokola, vojnici-stjegonoše i policajci kojih je, što uniformiranih, a što u civilu bio zaista veliki broj. Najavljene grupe od 25 ljudi učas su se pretvorile u skupine od njih po stotinjak. Usput su bili punktovi s maskama i dezinficijensima i može se reći da su se ljudi u koloni koliko-toliko držali mjera.
Mlađarija koja se s pola puta okrenula natrag prema gradskim kafićima baš i ne, rijetko tko je imao zaštitnu masku. U takvim, specifičnim okolnostima obilježena je 29. godišnjica sloma grada-heroja, iako je ove godine prvi put njegov najtužniji dan ujedno i državni praznik. Obilježila ga je gusta magla, očito pristigla s Dunava, toliko da se stijeg na vodotornju jedva nazirao. Skoro svi dijelovi Hrvatske, ali i okolne zemlje imaju svoje "predstavnike" u tužnoj koloni, vidi se to obilježjima na zastavama, ratnim uniformama i plakatima koje nose. Njihovu trasu ocrtavaju upaljeni lampioni i policijske trake. Čuje se žamor, ali nitko ne priča glasno.
Bol i dostojanstvo se isprepliću. Na većini kuća su istaknute zastave i na prozorima gore lampioni. Stariji ljudi gledaju kroz stakla zatvorenih prozora, sigurnije je zbog korone. Pogledi hodočasnika zastaju kraj objekata koji su još uvijek napola srušeni, prošarani gelerima, pitajući se ima li ih tko uopće obnoviti. Nisu ni do ove obljetnice stigli odgovori na dva ključna pitanja: Gdje su nestali i tko je sve sudjelovao u njihovom stradavanju?
Usprkos tome, pa i razdoru između lokalnih i nacionalnih vlasti, a onda i na relaciji predsjednik i premijer, dojam je da nikada do sada iz ovoga grada nije otišlo toliko poruka mira. Jedna je bila i od premijera Andreja Plenkovića, koji je naglasak stavio i na pomoć Vlade za što bolji život svih Vukovaraca.
- Vukovar 29 godina poslije je grad koji se razvija kao i cijela Vukovarsko-srijemska županija, cijela Slavonija, istok Hrvatske i područja koja su bila privremeno okupirana u Domovinskom ratu i mirno integrirana 1998. godine. Kao takav zaslužuje posebnu pozornost i brigu državnih institucija. Vlada je u posljednje četiri godine učinila mnogo da se grad razvija kroz mjere usmjerene na zapošljavanje i očuvanje radnih mjesta, ulaganja u infrastrukturu, do simboličnih poteza poput proglašenja Vukovara mjestom posebnog pijeteta, te vraćanja hrvatske vojske i policije. Na taj način ćemo nastaviti pomagati Vukovaru da život građana bude što kvalitetniji - rekao je.
Sudjelovanje u Koloni sjećanja potpredsjednika Vlade iz redova SDSS-a Borisa Miloševića je, kaže on, poruka okrenuta budućnosti, suradnji i razvoju.
- Hrvatska je pobijedila u Domovinskom ratu, ostvarila je sve svoje nacionalne zadaće, kao takva ima snage za iskorake koji su važni za suživot, pomirbu i povijesnu istinu, isto tako ispruženu ruku prema manjinama u Hrvatskoj, pa tako i srpskoj manjini. Zato je dobro, normalno i prirodno da je potpredsjednik Vlade iz redova SDSS-a sada ovdje u Vukovaru, kao što je bio i u Kninu - rekao je premijer Plenković, pozdravljajući i nazočnost Verana Matića, posebnog izaslanika srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, što "govori o suočavanju s prošlošću i činjenici da na taj način vlasti iz Srbije šalju posebnu poruku Vukovaru, žrtvi Vukovaraca i hrvatskih branitelja".
Boris Milošević je podsjetio da je danas, isto kao i 1991. godine više od trećine svih Vukovaraca srpske nacionalnosti i da radi budućnosti i mladih treba naći zajednički put, put pomirenja i dijaloga. Svjestan je problema nestalih, te će se posebno zalagati, kaže, da se on riješi.
- Nadam se da će se dijalog otvoriti u narednom periodu i da ćemo pronaći, ako ne sve onda najveći mogući broj onih koji su nestali. Bit ću sretan za svakog onog koji će biti pronađen i za to ću se svakako zalagati - poručio je Milošević.
Veran Matić, izaslanik srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, kleknuo je i pomolio se za stradale na Ovčari. Gesta je snažno odjeknula, a on je rekao da je nije napravio s figom u džepu.
- Mislim da je jako važno da imamo poštovanje prema žrtvama i solidarnost s obiteljima žrtava. Stalo mi je da se pronađe svaka nestala osoba, a ovakve komemoracije samo mogu pomoći u pronalaženju nestalih osoba. Izražavam veliko žaljenje zbog svega onoga što se dogodilo ovome gradu i građanima ovoga grada tijekom ratnih godina - kazao je pritom Matić.
Gradonačelnik Penava nije bio u Koloni jer je pozitivan na koronavirus, te je Grad predstavljala njegova zamjenica Ivana Mujkić, koja ja malo ublažila retoriku nakon što je izjavila da se osjeća izdano zbog sudjelovanja srpskih predstavnika.
- Postoje zakoni Republike Hrvatske koji se moraju poštovati i daju manjinama mogućnost da koriste sva svoja prava u maksimalnoj mjeri, što one i čine. Nadam se da će se početi poticati djecu da odluče upisivati nastavu po zajedničkom modelu, a dodatno u odvojenim predmetima učiti svoju kulturu. Nekome odgovara da postoji podijeljenost, jer u tome je njegov politički smisao, a ja se nadam da će svi oni, ako uistinu brinu za Vukovar, politiku staviti po strani jer Vukovar mora krenuti dalje - rekla je.
Posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković, Mladi Jastreb, kaže da se ne može lažirati prošlost, već se s njom treba suočiti.
- Mi se nemamo čega sramiti, ponosno hodamo po cijelom svijetu, i po Srbiji ako treba ponosno ćemo hodati i reći istinu o tome što im je Milošević napravio. I ranije smo imali situacije da nam iz Srbije dolaze visoki dužnosnici. Najbolje poruka za njih je poruka njihovih 'Žena u crnom' - kazao je Borković.