"Ta se slika ne može procijeniti. Ona je neprocjenjiva!", rekao je vidno u šoku ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi sudskoj ovršiteljici kad ga je u petak došla obavijestiti da će slika "Mlada patricijka" Vlaha Bukovca biti odnesena njezinom vlasniku te ga je pritom upitala za njezinu vrijednost. Točno u podne djelatnici KunstTransa stigli su, naime, na adresu NMMU-a, nekadašnje Moderne galerije, i kako se ovih dana nagađalo odnijeli Bukovčevu sliku koja je visila u ulaznom dijelu, na zidu raskošnog stubišta koje vodi do izložbenih dvorana na katu. Rasplet je to dugogodišnje sudske trakavice između Moderne galerije i HAZU tijekom koje je na primjeru jedne slike Akademija imala za cilj dokazati svoje vlasništvo i nad više od 1000 drugih umjetnina koje se nalaze u NMMU.
Ovršiteljica je ravnatelja muzeja pitala i je li riječ o toj Bukovčevoj slici na što je on odgovorio da nema komentara. Slika je potom u svega par minuta skinuta i odnesena u susjednu zgradu Akademije gdje će, kako doznajemo, biti smještena u čuvaonici Strossmayerove galerije. "Zahvaljujući ovoj nesreći ovo će postati jedna od najpoznatijih slika Vlaha Bukovca ne samo u povijesti umjetnosti, nego i u povijesti sudske prakse", rekao je Franceschi za Jutarnji list nakon što je slika odnesena iz zgrade.
'Crni petak'
"Danas pojam crni petak potpuno dobiva novo značenje. Crni je petak ne samo za hrvatsku kulturu nego i za hrvatsku državu, koja je dozvolila da jedna institucija velike društvene, političke i financijske moći na ovaj način od javnosti i od pogleda javnosti ukloni jednu ikoničku sliku. Taj nježni portret 'Mlade patricijke' vjerujem da će od danas postati sinonimom za najgrublje nasrtaje na ovu javnu, kulturnu instituciju i na njezinu zbirku, a sve pod geslom zakona i pravomoćnih presuda koje nikada nisu vodile račune o zakonima o muzejima, pravilnicima, o zakonu o kulturnom dobru, što također ukazuje koliko je žalosno stanje našeg sudstva i koliko je bijedan položaj kulture u hrvatskom društvu".
Sama primopredaja bila je, kaže Franceschi, korektna i profesionalno hladna. "Tu dolazimo do situacije koja se uvijek koristi u obranu izvršitelja nečega, a to je da oni samo rade svoj posao. HAZU ovo, vjerujem, smatra svojom velikom pobjedom, premda će se sigurno pravdati da oni samo provode sudsku odluku. Poručio bih sucima koji moraju arbitrirati između naših zakona, koji su proturječni, da razmisle malo što je korisno i pravedno za društvo u okvirima pravnih odredbi, a ako su takve da su kontradiktorne, neka se potrude da ih unaprijede na način koji će biti jasan", kaže Franceschi koji se priznaje nije nadao da će ovršitelji ipak doći, "ali s druge strane po mom iskustvu koje sam stekao kao ravnatelj ove institucije u prijeporu s HAZU znam da svoje namjere vrlo planirano provode i da su jako posvećeni svojim ciljevima".
O ovome činu nije, kako tvrdi, bio obaviješten "što kako sam saznao i ne moram biti, ali ipak on ukazuje na razinu odnosa i na takvu sigurnost Akademije da će joj cijeli sudski aparat biti na raspolaganju bez ikakve zadrške".
A je li se mogao izbjeći ovaj trenutak oduzimanja slike?
"HAZU cijelo vrijeme optužuje i ucjenjuje NMMU već u sklopu tri ravnateljstva, od kolege Zidića, Biserke Rauter Plančić i sad moga. Javnost treba znati da sudski spor HAZU ne vodi s muzejem, on je samo nositelj, spor je s Ministarstvom kulture, s Vladom, državom i hrvatskim društvom u kojem oni žele poništiti svoju odluku koju su silom proveli 1947. godine kada su sliku i ostale umjetnine unijeli u zbirku Moderne galerije, danas Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti".
Nije kaže priznao vlasništvo jer je prije svega muzealac i za njega je zakon o muzejima ono prema čemu se profesionalno vodi. "Isto tako moramo biti svjesni da je ovo prvi korak u onome što će HAZU nastaviti i dalje raditi jer oni govore jedno, rade drugo, pišu treće i provode svoje ciljeve".
'Institucionalni mobing'
Danas je prvi put čuo kaže od odvjetnika HAZU da su spremni da zgradu na Trgu žrtava fašizma ustupe NMMU. "No to iz mog iskustva s HAZU ne mora ništa značiti. To je možda samo još jedan pokušaj da se težina ovog slučaja prebaci na muzej. Ja bih samo htio reći da sam od dana kada sam stupio na ovo mjesto izložen institucionalnom mobingu HAZU i i da me se cijelo vrijeme opominje da ću ja biti odgovoran za to što će oni tužiti muzej.To su isto radili mojim prethodnicima, kolegici Rauter Plančić su dovodili čak i policiju. To je nezapamćeno u analima sudske prakse kao što je i ovo jedan međaš ne samo u hrvatskoj kulturi nego i u civilizaciji, da se jedna kulturna institucija ovako odnosi prema drugoj".
Na pitanje što će biti s ostalih preko tisuću umjetnina na koje polaže pravo Akademija Franceschi odgovara da će vrijeme pokazati. "Hrvatska je Vlada u ovom slučaju najodgovornija, ona treba konačno zauzeti stav kojime će kulturne institucije zaštititi od agresivnosti HAZU! Posebno bih pozvao hrvatski Sabor da dobro preispita zakon o HAZU koji je prouzročio puno štete i očito i dalje generira tu štetu i koji je umanjio portfelj nekretnina hrvatske države i bogatstvo ovoga društva".
Ideja o NMMU na lokaciji na Trgu žrtvama fašizma je nešto što je, dodaje, on unio u diskurs. "Danas prvi put čujem iz usta odvjetnika to kao mogućnost. I dalje smatram da HAZU s obzirom na svoje poslanje treba pomagati razvoj kulture i kulturnih institucija. Trebaju donirati i slike i tu zgradu da bi se makla svaka nesuglasica. To bi bilo dobro za instituciju, za društvo i na kraju za hrvatski identitet", zaključuje Franceschi.
Silvije Hraste, odvjetnik HAZU rekao nam je da ima uputu od klijenta da od ovog slučaja se ne stvara pompa, ali i da ima potrebu reći par stvari vezanih za cijeli predmet. "Ovrha je posljedica pravomoćne sudske odluke i ona deklarira naše vlasništvo slike. Danas smo na žalost kroz ovršni postupak morali doći do ostvarenja tog prava. Nije sporno da suprotna strana ima pravo poricati vlasništvo, no zabrinjava nas da se to poricanje nastavlja i nakon pravomoćnosti odluke i s obzirom da se radi o uglednoj instituciji kojoj je osnivač RH zabrinjava nas takav pristup. Nadalje, ovo je samo jedno od otvorenih pitanja što se tiče spornih umjetnina. Postoji još preko tisuću eksponata za koje smo mi tražili da se utvrdi gdje se nalaze, no ono što nas posebno zabrinjava je što se ne zna gdje je jedan dio tih umjetnina. To je možda jedan od razloga koji najviše opterećuje odnose između stranaka", izjavio je Hraste za Jutarnji list.