Za razliku od njegove metažanrovske ZF zafrkancije "Hardcore Henry", drugi film neosporno talentiranog ruskog redatelja i glazbenika Ilje Najšulera puno je suzdržanije napravljen.
Ima i tu puno ironije, naizgled mirni činovnik Hutch Mansell šutke trpi dok mu provalnici maltretiraju obitelj, no pobjesni čim dozna da su navodno sa sobom uzeli kćerkin omiljeni privjesak s figurama mačića.
Dok traži muškarca i ženu koji su mu upali u kuću, otkriva i drugu stranu svoje ličnosti: naime, u gotovo prazni bus upadne šestoro ruskih mafijaša i prijeti krhkoj djevojci, junak nema nikakvo oružje, ali ipak uspije premlatiti napadače.
Nema tu adrenalinskog naboja ni apsurda kakav je krasio "Hardcore Henryja", scene su precizno postavljene, a fabula razmjerno temeljito obrazložena.
Pa ipak, glavni negativac Julian Kuznjecov obožava izvoditi karaoke u svom noćnom klubu, a podjednako je luckast Hutchov otac David koji u staračkom domu ispod pokrova u naslonjaču krije dvije skraćene sačmarice.
To pak ne znači da je film bez grešaka, povremeno se pitate tko su likovi koji promiču na ekranu.
Ritam radnje je srećom brz, Bob Odenkrik iz serije "Nazovite Saula" odlično funkcionira kao akcijski junak, a nisu loši ni Aleksej Serebrjakov (zli Rus Julian) i Christopher Lloyd (opasni tatica David).
Ako dočekamo drugi film iz planirane franšize, valjda će biti bez grešaka prvijenca.