Po ocjeni jednog od sugovornika, talijanski Vogue bio je jedan od najutjecajnijih ženskih magazina u posljednjih 25 godina, pogotovo u razdoblju kad ga je uređivala Franca Sozzani.
Umrla je 2016., a godinu kasnije dovršen je biografski dokumentarac "Franca: Chaos and Creation" (hrv. Franca: Kaos i kreacija) koji je režirao njezin sin Francesco Carozzini.
Dobro je što se on prihvatio tog posla, jer bi nekoga drugog karizmatična urednica odavno otpravila kad bi se pokušao s njom upustiti u tzv. small talk.
Sve što nismo doznali u tom čavrljanju majke i sina, dopunjavali su vrlo artikulirani gosti, među njima su i fotografi Bruce Weber, Peter Lindbergh i Paolo Roversi te Donatella Versace, Marina Abramović, Bernard Henry-Lévy, Baz Luhrman i mnogi drugi.
Zanimljiva je Lindberghova teza da je s Francom bilo intrigantno raditi jer nju moda i nije osobito zanimala, bitno je kakve su fotografije.
Ubijen je njezin prijatelj Gianni Versace i ona je čitav broj posvetila zagrobnim motivima, manekenkama koje pužu po groblju. Počelo se pisati o plastičnim operacijama, pa je napravila vrlo neugodno izdanje u kojem njezine zvijezde leže na kirurškom stolu. Poseban broj posvetila je crnim manekenkama i čak ga triput morala tiskati: jedan primjerak na eBayju danas košta dvije i pol tisuće dolara.
Zašto se odlučila na takav koncept? Jednostavno, znala je da mnogi u svijetu ne govore talijanski, ali jezik fotografije je univerzalan.