Jer mi smo face umirovljenici /s posla i rada iseljenici/ mi smo sve ovo za vas gradili/kopali zidove i uvijek radili/naše su ruke uglavnom grube/al‘ mnogi svoje još imaju zube... - glase stihovi nove himne Hrvatske stranke umirovljenika koju je na stihove Željka Krznarića otpjevao Darko Domijan koji je napisao i glazbu za ovu himnu.
- Premda ni Darko ni ja nismo tipični umirovljenici, jer on još u svojoj 71. godini radi jer to želi, za razliku od mene koji sa svojih 77 godina radim jer to moram - pošto od penzije teško da bih preživio duže od deset dana - rado smo se odazvali pozivu HSU-a da napravimo himnu koju će s ponosom pjevati naši vršnjaci i oni malo stariji od nas. Inspiraciju za stihove nisam morao nešto posebno tražiti: svima je sve jasno. Nas su otpisali, iselili nas s naših radnih mjesta, ali mi se još uvijek ne damo i, kao što stihovi kažu, i dalje imamo svoje zube - kaže legendarni radijski voditelj i pjesnik Željko Krznarić koji je, među ostalim, napisao stihove za hitove Prljavog kazališta ‘Uzalud vam trud svirači‘ i ‘Otišo je otac moj polako‘ Kiće Slabinca, kao i tekst za pjesmu ‘Nek‘ ti bude ljubav sva‘ s kojom nas je Tony Cetinski 1994. godine predstavljao na Eurosongu.
- Himna je nastala u svega nekoliko dana, jer se na Željkove stihove melodija sama rodila - kaže vlasnik megahitova 70-tih godina ‘Ulica jorgovana‘ i ‘Sedam suza‘ Darko Domijan, koji i dalje radi i kao pravnik i kao glazbenik, pa upravo snima novi spot za pjesmu ‘Ova pjesma ti ne laže‘. Zašto zapravo nije u mirovini?
- Jer sam odlučio da ću raditi sve dok me noge nose, a glava mi je bistra. Iskreno, ne mogu se zamisliti kako u parkiću kartam belu s prijateljima i komentiram što je bilo na televiziji. Točnije, mogu se i tako zamisliti, ali mislim da mi to, u ovoj fazi života, ipak ne bi bilo dovoljno. Pa onda non-stop okolo šalabajzam. Radi se, ne dam se - iskreno govori legenda domaće glazbe koja je nedavno potpisala ekskluzivni ugovor s Croatia Recordsom.
Pjesmu možete poslušati ovdje:
Glazbenu karijeru je počeo još kao tinejdžer nastupajući na plesnjacima, a 1972. godine počela je njegova, kako kaže, disco karijera.
- Te godine počeo sam surađivati s Rajmondom Ruićem, a 1972. objavili smo prvu singlicu za Jugoton. Singlice smo nastavili objavljivati do 1974. godine kada je izašla ta famozna ‘Ulica jorgovana‘, nakon koje je sve krenulo puno ozbiljnijim stazama - prisjeća se Domijan, koji je uz glazbenu karijeru cijeli život imao i onu pravničku. Pravo je upisao 1976. godine, kada se vratio s odsluženja vojnog roka, jer je smatrao da si budućnost treba osigurati diplomom. Uz pravo i pjevanje, njegova je treća ljubav sviranje čela.
- Čelo sam svirao još kao klinac u Muzičkoj školi u Karlovcu. Krenuo sam ponovo u to prije dvije godine, nakon stanke od pedeset godina. Violončelo sam ostavio radi toga jer mi je krenula glazbena karijera, trebalo je tada birati hoću li nastaviti svirati na Glazbenoj Akademiji u Zagrebu ili otići na estradu. Tada sam odlučio kako sam odlučio, a sada sam se opet vratio violončelu. Kupio sam instrument prije dvije godine i sad sviram. Vježbam ujutro dva sata, navečer još sat i pol. Zadao sam si cilj da dođem na nivo na kojem sam bio prije pedeset godina kada sam zapustio sviranje. Zasad napredujem, a vidjet ćemo što će biti dalje - kaže Darko Domijan.