U ovo doba godine zmije su aktivne, pa postoji mogućnost da nas neka i ugrize. Ako se to dogodi, najvažnije je ostati smiren i ne paničariti. Prvo treba provjeriti je li nas ugriza otrovna ili neotrovna zmija, jer nam je to iznimno važna informacija. Otrovnice imaju kraća i nešto zdepastija tijela od onih koje nisu opasne. Dobra vijest je da, iako imamo rupice od ugriza, oko 20 posto zmijskih ugriza uopće nije dovelo do toga da gmaz ispusti otrov, tako da se možda ništa nije dogodilo.
Ako smo utvrdili da to što nas je ugrizlo nije otrovno, postupak je jednostavan. Ranu ispemo vodom, stavimo antibiotsku mast i umotamo zavojem. Ako smo cijepljeni protiv tetanusa unazad pet godina, ne trebamo se ići cijepiti.
No, ako nismo imali sreće, pa nas je put nanio na otrovnicu, tada se moramo odmah zaustaviti. Naime, ne bi se trebalo kretati. Razbijmo odmah dva mita: ne treba pokušati isisati otrov iz rane niti omotati povez iznad nje. Oboje može dovesti do komplikacija, tako da ne treba napraviti ništa. Najbolje je smiriti se i dozvoliti onima koji su s nama da nas odvezu u bolnicu. Liječnici će se pobrinuti za na našu ranu.
No, najbolje je izbjeći ovakav scenarij. Kad idemo u prirodu, ne približavajmo se zmijama. Mnogi ih vide, odluče da ih treba ubiti, pa u napadu na gmaza ‘zarade‘ ugriz. Ako idemo u prirodu, trebalo bi se kretati stazama i izbjegavati zarasle površine. Jasno, ne treba gurati ruke u grmlje, dizati kamenje i raditi slične stvari. Najbolje je kretati se vrlo bučno, jer zmije osjete vibracije u tlu i pobjegnu.