Visoke temperature i malo kiše doveli su do toga da je na livadama diljem naše zemlje sve puno trave koja se službeno zove divlji ječam. U Srbiji je poznata kao popino prase, a kod nas je svakako zovemo: klas, lasta, strelica, lisičji rep... Kako god je zvali, ona je noćna mora za svakog vlasnika pasa. Premda izgleda prilično bezazleno, kad se osuši može dovesti do velikih problema. U nekim slučajevima čak i do smrti naših voljenih krznatih prijatelja.
Kraj tog klasa je veoma oštar i lako ulazi pod kožu. Najlakše uđe u usta ili uši psu, no često se zabije i u oko, između prstiju na šapama, na trbuh... Kad uđe u tijelo, počne se kretati i može završiti bilo gdje. Čim uđe, stvara upalu.
- Ako uđe u uho, a ne izvadi se odmah, može probušiti bubnjić. Ako dođe do srca, ljubimac neće preživjeti. Ove godine je više slučajeva nego vrije i borimo se kako znamo. Ima vlasnika koji psa dovedu čim on neko vrijeme trese glavom ili opsesivno liže šape. Klas ne vide, ali to su neki od znakova da je možda klas u tijelu - kaže veterinarka Silva Rakočević.
Ako se psa dovede odmah, a vlasnik zna gdje je klas ušao u tijelo, on se može izvaditi. No, ako je u tijelu neko vrijeme, prvo se daje antibiotik. Šape se, ako je to tom dijelu tijela riječ, moraju kupati u određenim preparatima. Nakon dan-dva se vadi klas. Nekoliko veterinara s kojima smo pričali kaže kako je rijetko, no svatko je u karijeri imao barem jednog psa kojeg je morao sedirati da bi izvadio klas, jer je otišao preduboko.
- Ono što savjetujem svim vlasnicima je da budu posebno pažljivi. Ako je livada pokošena, često na podu ostaju suhi klasovi koje oni ni ne vide. Obično im kažem da ne daju psima da se valjaju. Ako imaju duge uši neka ih pokriju nečim da ne kupe klasove dok hodaju i općenito, da pse ne puštaju na mjesta gdje je trava suha - zaključuje Rakočević.