Anksioznost pogađa sve pasmine i dob, ali pogađa svakog psa različito. To je neugodna, ali fiziološka emocija koju svaki pas iskusi s vremena na vrijeme. Ukoliko se ne korigira i rješava, pas može razviti anksiozni poremećaj ponašanja koji dovodo do ostalih problema u ponašanju.Okidači mogu biti različite stvari, od nepravilne socijalizacije šteneta do traumatičnih iskustava ili genetike. Većina strahova i fobija se razvije kod pasa u dobi od 12 tjedana do 36 mjeseci i prate pse cijeli život.
Najčešći uzroci pseće anksioznosti su strah, odvajanje i starenje. Anksioznost zbog straha uzrokovana je glasnim zvukovima, nepoznatim ljudima ili životinjama, vizualnim stimulansima kao kišobrani, štapovi ili specifičnim situacijama kao što je odlazak veterinaru, neutrenirana vožnja automobilom. Velik broj pasa ima blaže anksiozne reakcije na ta stanja no kod nekih su posljedice puno teže, pogotovo ukoliko se vlasnik ne posveti rješavanju problema u nastanku. Primjerice, pas neutreniran za vožnju u automobilu ispovraća na sjedalo, vlasnik ljutito odreagira i nastavi voziti psa u prtljažniku. Pas će nerado ulaziti u prtljažnik i s vremenom će vožnja automobilom postati problem. Za drugi primjer možemo navesti situaciju kada štene reagira preplašeno na nepoznatog čovjeka sa kapom( npr. poštar), vlasniku je to smiješno i nastave plašiti štene istom situacijom te će kasnije pas reagirati obrambeno svaki puta kada se nađe u istoj situaciji.
Anksioznost uslijed odvajanja zahvaća otprilike 14% pasa. Takvi psi se ne mogu smiriti kada su ostavljeni sami ili kada se odvoje od svojh članova obitelji. Uobičajeno se manifestira nepoželjnim ponašanjem kao što je vršenje nužde u kući, uništavanje namještaja ili neprekidno lajanje. Češća je kod pasa koji su bili opetovano ostavljani ili zanemarivani. Anksioznost povezana s dobi usko je vezana uz kognitivnu pseću disfunkciju.
Najčešći klinički znakovi pseće anksioznosti su tresenje, proširenost zjenica, izbjegavanje kontakta očima, vrpoljenje, ignoriranje, zijevanje, oblizivanje, njušenje zraka, otresanje tijela kao kada je pas mokar, podvijen rep, traženje izlaza, skrivanje, agresivnost, vršenje nužde na neobičnim mjestima, slinjenje, dahtanje, destruktivno ponašanje, depresija, pretjerano lajanje, nemir, hodanje, ponavljajuće ili kompulzivno ponašanje( lizanje dijelova tijela, griženje šapa ili repa, vrtnja u krug i lovljenje repa). Neki od znakova se javljaju povremeno,neki češće i vežu jedan za drugoga te postaju veći problem.
Kod rješavanja pseće anksioznosti, vlasnik se upućuje na treninge koji uključuju desenziviranje i protukondicioniranje. Ideja protukondicioniranja je promijeniti pseći fokus sa stimulansa ankioznosti na vlasnika. Desenziviranje je pristup kod kojeg vlasnik postupno upoznaje psa sa izvorom straha, u manjim vremenskim intervalima i sa smanjenim intenzivitetom. Kako većina vlasnika nije dovoljno upoznata sa problematikom, preporučljivo je da se obrate profesionalnim psećim trenerima doraslima za takve probleme.
U praksi se za liječenje poremećaja često pripisuju antidepresivi, primjerice fluoksetin i klomipramin. Za anksiozne poremećaje koji se mogu predvidjeti, grmljavine, vatromete ili dugotrajne vožnje, koriste se benzodiazepini, samostalno ili u kombinaciji s antidepresivima. Od prirodnih preparata se koriste feromoni , aromaterapija i CBD ulje. Antidepresivi se moraju početi uzimati najmanje mjesec dana prije očekivane fobije i pas se nakon nje postepeno skida s terapije (uobičajen tretman za božićno – novogodišnje ankioznosti vezano uz petarde). Benzodiazepini se koriste 30- 60 minuta prije očekivanog stimulansa, no valja imati na umu da ponekad jednostavno ne djeluju. Postoje i različiti prirodni preparati i dodaci prehrani no oni se također moraju uzimati određeni period prije očekivanog stresa.
Jedan od najboljih načina kako predvidjeti anksiozni napad Vašeg psa je naučiti pseći govor tijela. Poznavanje svog psa i razumijevanje kada mu je neugodno i kada je prestrašen mogu pomoći u izbjegavanju negativnih iskustava ili ih preokrenuti u pozitivna dobrim odabirom treninga. Rad sa psom je izuzetno važan, osnove poslušnosti potrebne. Regularna vježba i šetanje su izuzetno bitne za pseći mentalni i fizički razvoj.
Fobije kod pasa su pretjerani i trajni strah od specifičnog stimulansa. Smatra se da je dovoljan jedan fobični događaj da svaki slični ili samo podsjetnik na događaj izazove strah. Najčešće fobije kod pasa su usko vezane uz buku, kao što je vatromet ili grmljavina. Otprilike 49% pasa ima fobiju od vatrometa i buke povezane s pucnjavama i petardama.
Fobije od oluje kod pasa su također jedan od većih problema. I ljudi i životinje će odreagirati na naglu munju i bljesak. Strah je fiziološka obrana organizma. Međutim, kod fobije će psi reagirati kada primjete da se nebo zatamnilo ili čuju grmljavinu u daljini te se simptomi ne smire ni nakon sklanjanja na sigurno. Kod takvih pasa, javljaju se anksiozni poremećaji na vjetar, kišu, grmljavinu, munje, ali i promjene u tlaku, mirisu nadolazeće oluje, promjene u statičnom elektricitetu zraka. Jedno istraživanje je pokazalo 207% povećanje vrijednosti kortizola (stresnog hormona) u slini pasa nakon izlaganja oluji.
Kako pomoći psu koji ima fobiju od oluje? Osigurajte sigurno mjesto tijekom oluje, osigurajte pozadinsku buku (televizija, radio, bijela buka), ponudite psu sigurno mjesto koje će sam odabrati (ormar, kavez, kada). Tretman ove fobije je izrazito težak s obzirom da psi reagiraju na nevidljve stimulanse kao što je ionizacija zraka i promjena u atmosferskom tlaku.
Kod nekih pasa moguć uzrok anksioznog ponašanja je neotkrivena bolest štitnjače,adrenalne žlijezde ili mozga pa je uputno sistematskim pregledom provjeriti opće stanje ljubimca. Tretiranje problema je dugotrajno i minimalno je potrebno 4 -6 mjeseci za prve vidljive rezultate. Valja imati na umu da je medikamentozna terapija posljednja solucija i da ne odgovara svakoj životinji. Također, uzimanje lijekova podrazumijeva češće krvne kontrole kako bi bili sigurni da lijekovi ne štete organima. Važno je napomenuti da zatvaranje pasa u boks ili kavez ne odgovara svim psima. Neki će se sretno povući u sigurnu zonu dok će drugi imati još gore napadaje panike. U svakom slučaju, pas sa fobijom ili strahom nikada ne smije biti kažnjen za svoje ponašanje.
Velik broj pasa koji pate od anksioznosti i fobija reagira dobro na povoje i majice osmišljene da stimuliraju akupresurne točke.