Tisućama godina nakon pripitomljavanja, neki se kućni ljubimci ‘vraćaju korijenima‘. Barem po pitanju prehrane jer je sve više vlasnika koji zagovaraju onu koja se bazira na sirovom mesu, voću i povrću. Postoji, ipak, jedna razlika u odnosu na nekadašnju sirovu prehranu - meso za kojim njihovi vučji srodnici trče šumom, sada ih dva put dnevno dočeka u zdjelici za hranu. Komadi mesa, kosti, cijeli udovi životinja uz neizostavne iznutrice, posebno važna jetra, ono su što njihovi vlasnici ‘love za njih‘. Dozvoljene su i neke vrste ulja, voća i povrća kako bi nastao obrok često bolje izbalansiran od onoga što se prosječnim građanima nađe na stolu.
BARF (eng. Bones and Raw Food, u prijevodu kosti i sirova hrana) je koncept hranjenja koji je razvio veterinar Ian Billinghurst početkom 90-ih. S vremenom se značenje te kratice promijenilo pa se BARF sada odnosi na Biologically Appropriate Raw Food, odnosno biološki prikladnu sirovu hranu.
Filozofija se proširila svijetom nakon što je 2003. objavio knjigu "Dajte svom psu kost" pa se danas se na Facebooku može pronaći grupa "RAW FOOD – sirova prehrana za pse i mačke" koja okuplja hrvatske zagovornike ovakve prehrane.
Prema jednom od savjeta, idealni omjeri su 80 posto mišićnog mesa, deset posto kostiju, pet posto jetre i još pet posto ostalih organa pri čemu je važno naglasiti da u to, primjerice, ne spadaju srce i kokošji želudac jer su oni mišićno meso. Mesu se mogu dodati voće i povrće poput graška, špinata, mrkve i jabuka čemu dio vlasnika dodaje kefir, jaje, kokosovo ili riblje ulje kako bi se sve dobro izmiješalo. Neki su toliko pažljivi da za svoje ljubimce kupuju samo najkvalitetnije ulje i domaća jaja.
Prema jednom od izvora idealna količina hrane je između dva i tri posto tjelesne težine kroz tri obroka dnevno za pse mlađe od 12 tjedana, a dva izbalansirana obroka za one starije. Količina se još može prilagođavati ovisno o tome koliko je pas fizički aktivan te je li pretil ili premršav.
Kao dobrobiti ovakve prehrane navode bolju apsorpciju hranjivih tvari i minerala, čistije zube zbog grickanja kostiju, manju intolerancija na hranu, sjajniju dlaku te manje smrdljivi izmet čije su količine manje.
Protivnici prehrane sirovim mesom boje se da bi ljubimci zbog njega mogli postati agresivniji te da bi, žive li na selu u blizini domaćih životinja, mogli napasti druge životinje ako vide ili "namirišu" njihovu krv.
Evo što o svemu kažu stručnjaci.
Diana Brozić sa zagrebačkog Veterinarskog fakulteta u svom se znanstvenom članku dotakla upravo tog pitanja. U njemu naglašava kako nutritivno neuravnoteženi obroci mogu dovesti do razvoja brojnih patoloških stanja pa je iznimno važno da se formulacija prilagodi potrebama u različitim životnim fazama životinjama.
- Tijekom gravidnosti, laktacije i rane faze rasta postoje posebne, često vrlo različite potreba za unosom hranjivih potreba od potreba u odrasloj dobi – objašnjava.
Mačke od pasa razlikuje to što su tijekom procesa pripitomljavanja metabolički i dalje ostale isključivo mesojedi, dok su se psi prilagodili suživotu s ljudima pa se u njihovu prehranu mogu uvesti i namirnice biljnog porijekla. Iako i sama nabraja različite, prije spomenute potencijalne koristi od ovog načina ishrane, ova vodeća stručnjakinja za ishranu i dijetetiku životinja ipak dodaje kako još nisu provedena istraživanja koja dokazuju dugoročnu korist.
- Svaki režim hranjenja koji je u skladu s hranidbenim potrebama trebao bi rezultirati sjajnom i urednom dlakom te kožom bez promjena – odgovara na uvriježen argument zagovornika sirove hrane da je dlaka ljubimaca zbog nje sjajnija.
Najvažnije je pronaći najbolji tip ishrane za svog ljubimca, a sirovu prehranu uvesti postepeno.
Česte rasprave vode se po pitanju toga trebaju li se kosti uključiti u prehranu pasa te trebaju li one biti sirove ili kuhane. Brozić u svom tekstu ističe kako su velik dio stranih tijela koja se ljubimcima vade iz jednjaka upravo kosti.
- Bezopasnost sirovih, termički neobrađenih kostiju
u usporedbi s termički obrađenima, koja se često promiče, do danas nije znanstveno utvrđena, stoga nema znanstvene osnove da je njihovo uključivanje u obrok bez rizika – poručuje.
Ono na što također treba pripaziti je da ljubimci mogu razviti bolest pojačanog rada štitnjače što može biti posljedica hranjenja tkivom štitne žlijezde koja se nalazi u vratu i glavi životinja koje im se daju za hranu. Posebno treba paziti da sirovo meso ne bude izloženo bakterijama jer je to opasno i za ljubimce i za ljude koji su u svakodnevnom kontaktu s tom hranom.
Tako su tri najvažnije stvari – uravnoteženi obroci, držanje mesa u hladnjaku ili zamrzivaču i redovito čišćenje zdjelica.