Psi koji laju minimalno ili samo kad zaista moraju, divni su. Nema nepotrebnog urlanja na sve stvari koje ih plaše, a to može cijeniti samo čovjek koji je nekad u životu imao vrlo lajavog psa. Postoje pasmine koje su tome sklonije i one koje nisu, no mnogo toga zapravo ovisi o karakteru psa i odgoju. Svakog se psa može naučiti da ne urla kao manijak, samo je kod nekih to jednostavnije, a kod drugih je to posao koji traje vrlo dugo i zahtjeva veliku količinu strpljenja, upornosti i nagrada.
Ipak, postoji pet pasmina koje zaista vrlo rijetko ili uopće nikada ne laju. Naravno, svaki pas će u nekim okolnostima zalajati, no ovi to rade veoma rijetko i nikad bez razloga (ne, poštar se ne može smatrati ozbiljnim razlogom).
Bostonski terijer
Među njihovim brojnim kvalitetama je i činjenica da zapravo prilično rijetko laju, osim ako imaju veoma važan razlog, recimo, ako je nešto što vole ugroženo. Neće vikati na plastičnu vrećicu koja lebdi zrakom.
Akita
Kad ste zadnji put čuli neku Akitu kako se izderava na žbun u parku? Nikad. Oni, doduše, znaju tu i tamo puštati čudne zvukove, koji nalikuju mrmljanju, no to je zaista kamilica u usporebi s nekim psima.
Basenji
Ovi afrički psi uopće ne laju. Znamo jednog koji je redovito demolirao stan, ali nikad nije proizveo ni zvuka. Uz to su pametni i tvrdoglavi.
Bulmastif
Ovi su psi tihi čuvari, kod kojih je rječit njihov izgled. Ako vam netko planira provaliti u kuću, odustat će zbog pogleda na ovog psa, a ne zvukova koje on proizvodi.
Buldog
Oko njih se ne treba previše truditi. Ne zahtijevaju puno šetnje ni brige, jer su najsretniji kad spavaju doma. Oni jako rijetko laju i to samo kad zaista moraju. Zlobnici bi rekli da je to zato što su prelijeni da laju, no mi ćemo to ignorirati.