Ako se za nekog psa u Osijeku može reći da je pravi "celebrity", onda je to svakako kujica po imenu Malina. Naime, njezine stražnje noge su oduzete i bez kolica se ne bi mogla kretati. S njima ne samo da se kreće, nego juri kao potpuna luđakinja.
Njezinom zvjezdanom statusu pridonijela je i vlasnica Sunčica: Malinina kolica imaju registraciju na kojoj piše "Srcolomka", njezinu Facebook grupu "Malina on wheels" lajkalo je gotovo 22 tisuće ljudi, a tamo vlasnica objavljuje njene fotografije, smiješne situacije koje doživljava sa psom, ali i pozive za udomljavanje drugih pasa. Posebno onih koji su slični Malini - koji nemaju jedno oko, šapu ili su u kolicima.
- Želim dokazati da njen život vrijedi kao i svaki drugi i da nije jedino rješenje za nepokretnog psa eutanazija. Svaki pas je lijep na svoj način, a moja Malina je kao i svaki drugi pas, samo je, eto, malo brža. Na stranici smo dobile puno poruka podrške iz cijelog svijeta, uspjele smo pomoći da se neki psi udome ili da im se financijski pomogne, čak smo doprinijele tome da se psi spase s lanca. Naravno, ljudima dajemo preporuku gdje izraditi kolica za pse. Ona se mogu naručiti preko interneta, no skupa su, a gospodin koji je izradio Malinina kolica to je učinio vrlo povoljno - kaže Sunčica.
Malinina priča je očekivano tužna. Udario ju je automobil i danima je ležala u kanalu kod Bizovca, mjesta 18 kilometara udaljenog od Osijeka. Svi koji su vozili cestom gledali su je kako umire u kanalu, ali nikome nije palo na pamet da pomogne. Takvi su slučajevi, nažalost, u našoj zemlji vrlo česti. Na kraju se netko ipak sjetio pomoći - doduše, ta osoba nije zaustavila automobil i uzela Malinu sa sobom, nego je pozvala volontere azila da joj dođu pomoći. Radnici su odmah otišli i naišli na strašan prizor - pas je bio pothlađen, u krvi, gladan i žedan, nepokretan... U prvi mah su volonteri pomislili da su došli prekrasno i da će uginuti, no to maleno stvorenje pokazalo je da je pravi borac. Nazvali su je Malena i započeli njen oporavak. Veterinar je odmah dao procjenu - kralježnica je nepovratno ozlijeđena i pas nikad neće hodati. Tako je preslatka kujica postala stanovnica azila u Nemetinu.
- Jedno sam popodne došla u azil, u kojem sam volontirala, i tamo je u plavom lavoru sjedio jedan maleni pas. Tužno je gledala kako svi idu u šetnju, a ona se nije mogla pomaknuti. Tada sam je vidjela prvi put, a rekli su mi da je nepokretna. Prošetala sam nekoliko pasa, jer sam zato tog dana došla u azil, a potom smo se ona i ja upoznale. Ponjušila me, oblizala mi dlan i pogledala me svojim velikim očima. Otišla sam kući, ali nisam mogla prestati razmišljati o njoj i kakav će život, jadna, imati - kaže Sunčica.
Psu je njena prijateljica Sonja dala novo ime. Ona je kujicu prva vidjela kad su je doveli u azil i posebno ju je pazila. Rekla je kako ime koje su joj dali drugi volonteri - Malena - nije pravo ime, nego opis veličine. A pošto je slatka kao malina, tako je onda postala - Malina. Maleni je psić uskoro otišao u privremeni dom, no nitko se nije javio da joj pruži trajni dom. Svi bi obično pogledali njene oči i zaljubili se, no nitko nije bio spreman na obvezu koja dolazi s nepokretnim psom.
Te je godine Malina objavljena u kalendaru Azila - bila je to najpoznatija fotografija iz tog kalendara. Sjedila je u kovčegu punom pijeska, s kupaćim kostimom koji viri iz njega i s natpisom "I ja želim ići na more". No, nije upalilo - nitko se nije javio da je udomi. Nedugo nakon promocije kalendara obavljeno je da mala zvijezda ostaje bez privremenog doma. Nitko nije znao kako će nepokretan pas koji stražnji dio tijelo vuče po podu preživjeti hladnu zimu u azilu.
- Morala sam je ja uzeti, mislim da mi je ona suđena od početka. Cijeli život imam udomljene pse, uvijek sam ih skupljala s ulice i stalno sam svima govorila da ću jednom uzeti psa iz azila kojeg nitko drugi ne želi. Zato sam se javila da budem privremeni udomitelj, a kasnije sam potpisala i ugovor o trajnom udomljenju. Prvi dan smo obje bile zbunjene i sretne, ja nisam znala kako da je držim, da li da joj stavim pelene, gdje će piškiti, može li biti sama osam sati dnevno, koliko ja radim, a Malina je jednostavno bila sretna što je na toplom - prisjeća se Sunčica.
Vrijeme prilagodbe bilo je kratko: Malina je naučila kako obaviti nuždu na podlogama za bebe, smotati ih i pobjeći, a onda zalajati, tako da vlasnica zna da ih mora doći pokupiti. No, problem je bio što je psa stalno trebalo nositi, a kujici je smetalo što se ne može sama kretati. Tako je vlasnica pokušala s prijateljem napraviti prva kolica. No, nisu ispala dobro, Malina ih se bojala, pa su ih bacili u smeće. Onda su se obratili čovjeku koji je napravio i azilu poklonio dvoja kolica, za druge male invalide u skloništu. Od njega je Sunčica naručila kolica za Malinu, a zamolila ga je da ih prilagodi činjenici da je riječ o kujici.
- Iznenadio me s crvenom bojom kolica i ružičastim felgama. Kad smo postavili registraciju "Srcolomka", bio je to pun pogodak. Ona je tad bila potpuni pas: u kolicima, s registracijom, dok juri livadom poput pravog malog luđaka. Ispočetka joj se ni ta kolica nisu svidjela, ali sam joj objasnila da su koštala 900 kuna i da je to najbolja stvar koja postoji. Uvjerila sam je uz pomoć keksića, naravno, moji argumenti nisu je previše zanimali. Kad smo krenuli u šetnje, postala je prava atrakcija - kaže Sunčica.
Malina redovno dobiva injekcija i ide na kontrolu ultrazvukom, jer ima problema s kamencima u mokraćnom mjehuru. No, njena sreća je što je jedan od njenih vlasnika veterinar, muški "pet parent" Tomislav - veterinar. On joj daje injekcije, što mu ona oprašta, jer ga obožava.
- Malina je savršeno normalan pas: puna je života, jako pametna, sve razumije... Mrzi rezati nokte, piti antibiotike i kupati se, a obožava dobiti dekicu, jastuk ili plišanu igračku. Kad to dobije, na njenom licu se pojavi pravi pravcati osmijeh. Voli se voziti u automobilu, a nema bolje stvari nego otići do mojih roditelja, kod kojih jede sve one stvari koje kod kuće ne smije. Osim toga, ona je prava posvuduša - kud ja, tud i ona - kaže vlasnica i dodaje kako su kolica uvijek u automobilu, spremna za Malinu. Kad joj kaže "idemo", sama uđe u torbu.
Malina je sama tijekom radnog dana, a naučila je da ima svoj krevetić i igračke, te da je njeno mjesto samo njeno. Vlasnica je hvali: jako je dobra, igra se sama tijekom dana (ili sa svojim brojnim životinjskim ukućanima), a kad čuje da ona dolazi, počne lajati i skače kao tuljan. Ako vlasnica sjedne na kauč, počne tužno cviliti i traži da je podigne k sebi. Sunčica, naravno, uopće ne pokušava pružiti otpor, nego je podigne i smjesti uza se. Nakon toliko trauma koje je proživjela, kaže, zaslužila je da je razmazimo.
- Malina je najveći borac i uvijek se pitam što je sve propatila dok nije došla kod nas. Nevjerojatno je da i dalje, nakon svega, vjeruje ljudima. Ne hodaju svi heroji na dvije noge, neki hodaju na četiri, a neki kombiniraju hod i vožnju. I danas znam čuti komentare da mučim jadnog psa i zašto je ne uspavam. Malina nije jadna - da, jadna je jer ju je netko pregazio i ostavio da leži danima u bolovima u kanalu, ali nije jadna zato što ima pomagalo s kojim se kreće kao svaki drugi pas - kaže Sunčica.
Ove će godine njih dvije proslaviti desetu godinu od kad je Malina postala član male životinjske obitelji, koju osim nje čine mačke, psi, papiga i jedna svinja. Svi oni na poseban se način odnose prema Malini - ona je i njihova miljenica i jako su pažljivi prema njoj. Na neki način, kaže Sunčica, Malina je njihov mali kućni heroj.