Za ovu zmiju vjerojatno niste čuli, ali ako vas ugrize - nema spasa. Jedina šansa je u hitnoj transfuziji

Bumsleng (boomslang i boom slang) je stanovnik središnjeg i južnog dijela Afrike. Tamo se može naći u gotovo svim prirodnim staništima osim u pustinjama koje izbjegava. Posebno voli nizinske šume i grmolike biljke karakteristične za Južnu Afriku, zvane fynbos. U takvim uvjetima on se stapa s okolinom i u većini slučajeva ostaje nezapažen.

Tanko zeleno, crno ili smeđe tijelo lako se skriva među lišćem i granama afričkih biljaka. Jedna od njegovih prepoznatljivih značajki je sposobnost da se pretvara da je grana. No, ako je vani prevruće, napušta ih i seli se u ugodnije okruženje, poput duplje od glodavaca.

Iako se čine kao idealan obrok za ove zmije, glodavci čine tek mali dio njihove prehrane. Ovaj grabežljivac radije jede stanovnike drveća, pa su ptice, insekti i gušteri često na njegovom jelovniku. Ako živi u regiji s visokom vlagom, žabe i vodeni insekti pridružuju se ovom popisu.

Neobičnostima vezanim uz boomslange nema kraja, jer za razliku od ostalih zmija, one tijekom lova koriste izrazito razvijene velike oči. Njihov oštar vid omogućuje im da lakše prepoznaju svoj plijen među lišćem, piše Slobodna Dalmacija.

Kako su izrazito teritorijalni, ne libe se zariti zube u mnogo veći plijen. Što predstavlja veliku opasnost, jer samo 3 mg njegovog otrova može ubiti zdravog, odraslog čovjeka.

Istodobno, trebali biste također znati da ga odrasle osobe pohranjuju između 2 i 8 mg u svojim žlijezdama unutar usta.

Otrov ima jak hemotoksični učinak, koji remeti mehanizme zgrušavanja krvi i uništava stijenke krvnih žila, uzrokujući unutarnje krvarenje. Nuspojave uključuju slabost, glavobolju, mučninu, psihozu i moždani udar. To se može spriječiti pravovremenom transfuzijom krvi i protuotrovom. Zanimljivo je da boomslang ponekad prakticira taktiku "suhog ugriza", kako bi uplašio potencijalnu prijetnju.

Ne mare previše za svoje potomstvo, pa nakon što polože 8 do 30 jaja u šupljinu ili panj, napuštaju svoje nerođene mladunce. Treba im tri mjeseca da se izlegu, a za to vrijeme će se vrlo vjerojatno naći na nečijem jelovniku. Već pri rođenju lak su plijen, jer nisu otrovne i ne prelaze duljinu od 20 centimetara.

Tony Phelps/Nature Picture Library/Profimedia

Bojali su je se i stari Egipćani

Stari Egipat nije baš bio najglamuroznije mjesto za život. Uz loše životne uvjete i brojne zarazne bolesti za koje tadašnja medicina nije znala lijeka, veliku opasnost za prosječnog čovjeka predstavljale su i životinje.

Stoga su staroegipatski liječnici osmislili različite tretmane za ugrize npr. otrovnih zmija i zapisali ih na papirusima. Danas ti isti pisani tragovi znanstvenicima otkrivaju neobične tajne o vrstama ovih gmazova koji su nekoć tjerali strah u ljude u dolini Nila.

Brooklynski papirus, datiran između 7. i 3. stoljeća prije Krista, tako otkriva koje je božanstvo povezano s kojom zmijom i način komunikacije s istom, kako bi se spasio pacijent. Ali i činjenica da je u to vrijeme u ovoj zemlji bilo puno više vrsta zmija, čak 37, dok je privlačila ona opisana kao "velika Apopova zmija" s četiri zuba, kojoj nije bilo spasa. najveću pažnju istraživača.

Danas na području Egipta ne postoji zmija koja odgovara ovom opisu, pa su znanstvenici morali pretražiti baze podataka biologa i otkriti koji bi se otrov mogao kriti iza nje.

Prvi na popisu sumnjivaca s četiri očnjaka je afrički boomslang, koji danas živi na udaljenosti većoj od 600 km od Egipta. Njegov otrov uzrokuje smrtonosno krvarenje, što dovodi do brze smrti žrtve. Ali kako bi dokazali kako su stari Egipćani uopće došli u kontakt s njom, znanstvenici su koristili modele klimatskih niša kako bi otkrili kako su se staništa zmija promijenila u tom razdoblju.

Ispostavilo se da je u tom razdoblju klima Egipta bila puno vlažnija, pa je pružala uvjete za život većeg broja zmija - onih koje danas najvjerojatnije svojim domom smatraju područje Magreba i Bliskog istoka. Što se u osnovi podudara s onim što su istraživači pronašli čitajući papiruse.

Prema klimatskim modelima, spomenuti sumnjivac najvjerojatnije je živio uz obalu Crvenog mora, stoga postoji opravdana sumnja da su stari Egipćani mogli doći u kontakt s afričkim boomslangom prije više od dva tisućljeća.