Bio je to bliski susret s belugom, veoma razigranom i očigledno naviknutom na ljude. Ne samo da je prošla blizu roniocu, nego se s njim poigrala i dozvolila mu da je pomazi. Nije to slučajno: na snimci vidimo da njihov susret traje neko vrijeme i da mu životinja očigledno vjeruje.
Ne čudi to ako znamo da su beluge jako društvene životinje, koje najčešće žive u grupama: od manjih pa do onih koje broje čak stotinu članova. Zanimljivo je da su ih nazivali morskim kanarincima, jer zaista veoma često i rado komuniciraju. Zvukovi koje proizvode su veoma raznoliki - nekad zvuče kao da skviče, zvižde, mumljaju...
Još je nešto veoma interesantno - iako su posve bijeli, rađaju se ili tamno sivi ili smeđu. Kad navrše godinu dana dobivaju plavkastu boju, a nakon toga postaju bijeli. Ženke nekada znaju zadržati plavkasti odsjaj do kraja života. Nije poznato zašto su baš bijele - znanstvenici pretpostavljaju da je to stvar evolucije, do koje je došlo kako bi se vrsta zaštitila od napada bijelih medvjeda.