I trči trči - trčak! Ovo simpatično stvorenje iz porodice kornjaša u nas je dosta rašireno, naročito Zlatni trčak, a kao i većina kornjaša trčak je vrsta koja se, iako djeluje zastrašujuće, zapravo samo bori da bi preživjela jer ih je sve manje, do te mjere da organizacije i institucije za zaštitu priroda mole da ih fotkate i prijavite gdje ste ih vidjeli kako bi vodili evidenciju o njihovim postojanju.
Trčak, odnosno, trčuljak ili Carabidae, zbog svog je robusnog izgleda mnogima prava noćna mora, no nakon ovih nekoliko činjenica možda promijenite mišljenje o njima. Uostalom, odijelo ne čini insekta.
1. O, da, trčak trči.
Trčci ili trčuljci nisu ime dobili bez veze jer mogu uistinu brzo trčati. TO im je vrlo važna vještina preživljavanja u divljini. Iako djeluju pomalo debeljuškasto i zdepasto, zapravo su pravi sportaši. Njihovih tri para nogu dizajnirana su za sportske objekte pa se mogu kretati brzinom i do osam kilometara na sat. Od Zagreba do Karlovca tako bi im trebalo nešto manje od šest sati. Još jedna zanimljiva usporedba, trčak u sekundi pretrči 120 duljina svog tijela, dok jedan od najpoznatijih ljudskih trkača Usain Bolt u to vrijeme premaši svega pet svojih duljina. Pravi maratonci.
2. Trčci su veliki gurmani
Vrtlari vole trčke jer su im korisni u suzbijanju štetočina, a pritom ne diraju njihove usjeve. Ipak, iako će se rado pogostiti mnogim drugim insektima u tom nemilosrdnom svijetu, jedna od najvećih poslastica su im ličinke moljaca, leptiri, crvi, pa čak i puževi golaći. Većina ih je mesoždera, tek poneki se odluči za biljnu prehranu.
3. Imaju golemu obitelj
Njihova porodica Carabidae broji između 24 i 40 tisuća priznatih vrsta. Ako se zna da jedinka može u sezoni proizvesti i do 300 mladih, od brojaka se zavrti u glavi. Bilo kakvo obiteljsko okupljanje zahtijevalo bi poprilično veliku površinu, a populaciju je nemoguće procijeniti, no uglavnom ih se viđa u Europi i Sjevernoj Americi.
Većini su zakržljala donja krila jer se zadržavaju na tlu. Danju su skriveni pod kamenjem, noću love plijen. U nizinskim šumama živi mošusni gusjeničar koji traži gusjenice i u visokim krošnjama. Naš najveći trčak je golemi kožar (Procrustes coriaceus) dug do 4 cm. Zlatni trčak (Carabus auratus) živi na otvorenom, na poljima i u vrtovima, a mrki žitarac (Zabrus tenebrioides) hrani se zrnjem žita.
4. Naše gore list
I mi svog trčka za trku imamo i to na otok Braču. Znamo da tamo žive posebni ljudi, ali za Brač se vezuje i endemska vrsta trčka i to brački špiljski trčak. Nije poznato je li se u špilje zavukao da bi pobjegao od turista ili kako ne bi morao platiti rundu, ali ako ga vidite, nemojte ga uznemiravati jer su uistinu rijetkost i jedna od ljepota našeg Jadrana.
5. Trčci vole društvo
Iako ćete ih najčešće zateći kako sami istražuju teren, uglavnom vole društvo svojih, pa žive u skupinama. Nemaju posebno razvijeno oružje pa im u lovu ponajviše pomaže njihova brzina, čvrst vanjski kostur odnosno egzoskelet te čvrst stisak čeljusti koji momentalno usmrćuje žrtvu. Ako ništa, za razliku od insekata o kojima smo pisali, kod njih je smrt barem brza i "donekle" bezbolna.
6. Pravi su brbljivci
Neki insekti komuniciraju mirisima ili feromonima, drugi zvukovima, treći ticalnim kontaktom, a trčci su pravi poligloti. Komuniciraju tako ispuštanjem posebnih zvukova, ženke traže po njihovom opojnom mirisu koji ljudima često može biti vrlo neugodan, a kada jedan želi upozoriti drugoga na opasnost, trljaju se jedno o drugo i tako razmjenjuju informacije.
7. Ne samo brzi, nego i snagatori
Iako su mravi ti za koje znamo da mogu na svojim, naoko krhkim nožicama, nositi vrlo težak teret, nisu ni trčci za baciti. Tako prosječan trčak može podići i do 40 puta od svoje težine. Da vidimo vas koji sa svojih 70 kilograma uspijete podići i u stan odnijeti dvije tisuće i osam stotina kilograma. Ha?
8. Nema razloga za strah
Iako svojim izgledom nisu baš najljepši prizor, oni su još jedan dokaz da u svijetu insekata ružnoća ne znači uvijek opasnost. Upravo obratno, kao što smo u prošlom nastavku pisali o prekrasnim zlatokrilkama, koje su surove ubojice, ružnjikavi trčci zapravo su miroljubivi i nekog većeg od sebe napast će samo i isključivo kada su izravno ugroženi. Pretpostavljamo da biste i vi osjećali ugroženost kada bi vas neki tisuće peta veći gorostas od vas primio za glavu i počeo razgledavati, pa bi ga možda ugrizli u pokušaju da vas pusti na miru. Tako će reagirati i trčak, no u njegovom ugrizu nema otrova niti može prenijeti kakvu bolest. Stoga ih je, kao uostalom i većinu insekata, najbolje pustiti na miru i uživati promatrajući ih s pristojne udaljenosti.