Svi psi koji su napušteni su tužni, no postoje i oni zbog čije se samoće čovjeku stisne srce. To su psi koji žive u Zabranjenoj zoni, području koje okružuje nuklearnu elektranu u Černobilu. Psi su to koji nemaju svoje ljude, nikad ih nisu imali, no svejedno nisu divlji. Od naše vrste rado prime poslasticu, znaju se umiljavati i vole maženje. Navikli su na zaposlenike koje rade u Zoni i svaka se dva tjedna izmjenjuju, a vole i turiste, koji svakodnevno tamo dolaze.
No, kad je Rusija napala Ukrajinu, i za životinje u Zoni su se stvari promijenile. Turisti su prestali dolaziti, a zaposlenici su neko vrijeme bili zatočeni i nisu smjeli napuštati objekte u kojima su se nalazili. Područjem koje inače uglavnom pripada životinjama prošlo je teško naoružanje, jer je Zona bila direktan put do Kijeva. Životinje su se u strahu od čudnih zvukova i ljudi razbježale. No, navikli da ih ljudi hrane, psi su se našli u problemu.
Fotograf Dimitar Dilkoff obišao je Zonu i snimio dva psa tik do poznatog crvenog panoramskog kotača u Pripjatu, onog koji je trebao biti svečano otvoren kad i ostatak zabavnog parka. Datum otvaranja trebao je biti 1. svibnja 1986. No, nesreća se dogodila nekoliko dana prije, pa park nikad nije proradio. Postao je simbol tog grada duhova.
No, psi ga smatraju svojim i redovito se njime skiću. Sad im nedostaju ljudi - ne samo hrana, nego i sigurnost. Nisu oni krivi što žive tamo, ali zanimljivo je kako su tamo dospjeli. Ispočetka se mislilo kako su svi sadašnji psi u Zoni potomci onih koji su preživjeli odstrel nakon nesreće tako što su pobjegli u šumu. No, ne radi se o tome - premda određeni broj pasa jest potomak tih, mnogi se vlasnici neželjenih potomaka svojih pasa rješavaju tako da ih bace u šumu u tom području.
Sami psi nisu radioaktivni, već je takvo njihovo krzno zbog spavanja u prašini. Ipak, životni vijek im je kraći nego psima u ostatku svijeta.