Orke se još nazivaju i kitovima ubojicama, što je reputacija koju su zaslužile kada su u pitanju morske životinje, no ne i ljudi. U divljini gotovo da i nije bilo napada koji su završili smrću ljudi. U zatočeništvu se to događalo.
Orke se stoljećima susreću s ljudima u oceanu, no postoji samo jedan izvještaj o orci koja je ubila čovjeka. Fatalni susret navodno se dogodio 1950-ih, kada su neke orke ostale zarobljene u morskom ledu u istočnom kanadskom Arktiku.
Dvojica starješina Inuita rekli su istraživačima desetljećima kasnije da je jedan mladić zanemario savjet svojih starijih i otišao vidjeti zarobljene kitove ubojice. Upozorili su ga da je led pretanak, ali je vjerovao da može pobjeći orkama. Prema kazivanju starijih, orka je probila tanak led i pojela ga. To je priča koju istraživači nisu mogli potvrditi, a neki smatraju da je pad u ledenu vodu vjerojatniji uzrok čovjekove smrti.
- Ne mislim da bi orka ikada lovila čovjeka. One su vrlo izbirljive kad je u pitanju hrana, konzervativni su u pogledu toga i jedu samo ono što su ih majke naučile u mladim danima - kaže za Live Science Erich Hoyt, autor knjige Orca: The Whale Called Killer.
Drugim riječima, orke jednostavno neće pojesti ono što ih majke nisu naučile, a nisu ih naučile da su pripadnici naše vrste obrok. Orke u divljini ponekad znaju ubiti drugu životinju kako bi vježbale ubijanje ili čak iz zabave, ali to nikad ne rade s ljudima. Zabilježen je jedan slučaj kada je ovaj kit ugrizao surfera u Kaliforniji 1972. godine, ali ga je odmah i pustio. Hoyt je razgovarao sa surferom i zaključio kako je moguće da je on u trenutku napada orki izgledao kao tuljan.
Tijekom proteklih nekoliko desetljeća bilo je na desetke nasilnih susreta između ljudi i orki koje su držane u zatočeništvu. Možda najpoznatije, orka po imenu Tilikum bila je umiješana u smrt troje ljudi, uključujući ubojstvo trenerice SeaWorlda Dawn Brancheau 2010. godine.
Znanstvenici nisu sigurni što točno potiče orke u zatočeništvu na napad. Međutim, Hoyt je primijetio da je to umjetno okruženje i usporedio ga sa životom u malenoj zatvorskoj ćeliji.
- Nakon nekoliko godina, čak i u najmanje opresivnim ustanovama, orke počinju pomalo ludjeti - istaknuo je.
To ne znači nužno da orke u zatočeništvu ubijaju iz frustracije. Hoyt je rekao da su incidenti koji su uključivali Tilikum mogli biti samo pokušaji igre kojima je kratila sate i sate užasnog života.
- Zapravo, nevjerojatno je koliko su kitovi ubojice oprezni u podvodnim interakcijama. Da nisu dovoljno pažljivi, mogli bi sasvim slučajno ubiti čovjeka, no to se ne događa jer očigledno zaista jako paze na nas - zaključuje Hoyt.