Smeđa mramorirana stjenica (Halyomorpha halys), poznatija pod narodnim imenom smrdljivi martin, hrani se s gotovo 170 različitih biljaka. Činjenica da jede baš sve doprinijela je tome da nema problema s opstankom vrste, a u ovo doba godine ih vidimo najviše. Premda su ti kukci apsolutno bezopasni i nemaju nam nikakvu namjeru ni nauditi, mnogi ih se užasavaju. Za njih imamo loše vijesti.
Podrijetlom iz Azije, smeđa marmorirana stjenica (Halyomorpha halys) u SAD-u se prvi put pojavila prije nešto više od 20 godina i od tada se proširila cijelom zemljom. U Europi je prvi put zabilježena 2004. te se ubrzo proširila područjem desetak zemalja, uključujući i Hrvatsku 2017. godine.
Staništa ove invazivne vrste mogla bi se u Sjedinjenim Američkim Državama povećati za čak 70 posto i to zahvaljujući klimatskim promjenama, pokazuje nova studija nedavno objavljena u časopisu Pest Management Science, piše Ekovjesnik.
Studija se temelji na podacima koji su prikupljeni tijekom trogodišnjeg praćenja smeđe mramorirane stjenice (Halyomorpha halys) u 17 saveznih država SAD-a, kao i na primjeni nekoliko potencijalnih klimatskih scenarija. Međutim, autori studije ističu kako mogućnost širenja staništa ove vrste najviše ovisi o klimatskim uvjetima svakog područja i mogućim mjerama suzbijanja ovog štetnika.
„Klimatske promjene utjecat će na sve ekosustave pa činjenica da grah, leću ili pšenicu još uvijek možete uzgajati bez straha od ovih štetočina ne znači da ih nećete imati za nekoliko godina“, kaže glavni autor studije Javier Gutierrez Illan, asistent na Odsjeku za entomologiju na Državnom sveučilištu Washington (WSU). „Postoje mjere kojima se može ublažiti najezda ove vrste, no bilo bi mudro pripremiti se za promjene.“
Studija je pokazala da će općenito doći do širenja staništa smeđe mramorirane stjenice prema sjeveru SAD-a, a regije koje mogu biti posebno pogođene uključuju Srednji Atlantik, područja oko Velikih jezera i doline zapadne obale, kao što su Sacramento Valley u Kaliforniji i Treasure Valley u Idahu.
Lako se prepoznaju jer vole prezimiti u zatvorenom prostoru, a prema rezultatima studije čini se da širenju njihovih staništa upravo pogoduje blizina naseljenih područja. U studiji se navodi kako smeđe marmorirane stjenice ipak ne moraju biti u blizini ljudi da bi se razmnožavale, ali im je zato jako bitna dovoljna količina dostupne vode.
„Ljudi ih vjerojatno nehotice prevoze vozilima ili poljoprivrednom opremom do područja do kojih bi inače teško samostalno mogle dospjeti“, kaže Gutierrez Illan. „Smeđe marmorirane stjenice ne podnose hladne zime, ali im ne pogoduju ni rastuće temperature koje donose klimatske promjene ako zemlja postane previše suha. Potrebne su im dovoljne količine vode pa će promjenjivi obrasci padalina vjerojatno utjecati na to gdje će se proširiti.“
U nekim se saveznim državama SAD-a za njihovo suzbijanje koristi parazitoidna vrsta kukca azijska samurajska osa (Trissolcus japonicus), koja se hrani jajašcima smrdljivog martina, ali i u njih polaže vlastita jajašca te ih tako uništava u razvoju. Mjere poput ovih mogle bi spriječiti ili smanjiti širenje smrdljivih martina na nova područja, navode autori studije koji poljoprivrednike savjetuju da se informiraju o smeđim mramoriziranim stjenicama, čak i ako ovog štetnika dosad nikad nisu imali na svojim poljima.
„Većina poljoprivrednika uči od svojih roditelja ili od prethodne generacije, ali informacije kojima su oni raspolagali vjerojatno više nisu toliko korisne jer se s promjenama klime trebaju koristiti novi izvori znanja“, kaže Javier Gutierrez Illan te svim poljoprivrednicima preporučuje praćenje stranice stopbmsb.org.