Mislili smo da su scene ljudi koji bježe iz svojih domova, noseći sa sobom samo nužne stvari, ostale iza nas. Nažalost, bili smo u krivu. Ponovno vidimo te slike, ovoga puta iz Ukrajine. Zaplakana lica, ljudi koji u naručju nose djecu, a uza se tek pokoji kovčeg.
I ljubimce.
Jer, ljubimci su članovi naših obitelji i nikada ih ne bismo trebali ostavljati. Oni se bez nas ne mogu snaći. Znaju to svi oni koji su u bijegu iz vlastitog doma sa sobom poveli pse i mačke. Prizori na ulicama i u podzemnoj pokazuju ljude koji su ljubimce ponijeli u naručjima, u torbama, transporterima. Poveli su ih sa sobom u neizvjesne dane, no nisu ih ostavili. Naši kućni ljubimci su s nama u dobru i zlu, a mi bismo im za tu ljubav i vjernost trebali uzvratiti na isti način.
Stanovnici Ukrajine su pokazali da na ljubav uzvraćaju ljubavlju. Zbog toga je jedan poljski azil ponudio pomoć u vidu privremenog smještaja za sve ljubimce čiji vlasnici dođu u njihovu zemlju kao izbjeglice, a javili su se i mnogi pojedinci, njih više od tisuću, koji žele pomoći. Veterinari iz te zemlje nude besplatnu veterinarsku pomoć svim ljubimcima koji dolaze s izbjeglicama.
Slovačka i Mađarska su poništile pravila vezana za ulazak u svoje zemlje s ljubimcima, kako bi izbjeglice sa psima i mačkama mogle doći bez problema. Drugim riječima, čak ni ako vlasnici nemaju osnovnu stvar svojih ljubimaca, njihovu putovnicu, pri ulasku u zemlju neće biti nikakvih problema.
Ni naša zemlja nije ostala van toga. Nekoliko se ljudi javilo kako bi ponudilo domove za smještaj izbjeglica s kućnim ljubimcima.