Izbornik danske rukometne reprezentacije Ulrik Wilbek jedan je od najtrofejnijih svjetskih trenera , on je klasa brazilskog odbojkaškog trenera Bernardoa Rezendea koji je sa ženskom, a zatim i s muškom odbojkaškom reprezentacijom Brazila osvojio desetak olimpijskih i svjetskih medalja.
Točno takav trofejni put imao je i Wilbek, nakon što je sa ženskom danskom reprezentacijom objedinio europsko (Danska 1996.), olimpijsko (Atlanta 1996.) i svjetsko zlato (Njemačka 1997.)
Ne lovim rekorde
- Dugo sam u ovom poslu i zato je sada došlo vrijeme za promjene. Nakon ovog prvenstva napuštam kormilo reprezentacije.
Žensku reprezentaciju je preuzeo 1991, a kad je bio na vrhu i osvojio sve, otišao je, posvetio se klupskom rukometu gdje je, među ostalim, s danskim Viborgom uzeo rukometnu Ligu prvakinja. Iako više voli raditi sa ženama, 2005. odlučio se okušati u muškom rukometu i otad je gotovo jednako uspješan.
- Nije baš tako, sa ženama sam u jednom trenutku 1997. imao sva tri naslova, s muškima nisam sve osvojio. Ovdje sam uzeo 13. sretno odličje i odlučio otići.
Wilbek je s muškima najprije na EP-u u Švicarskoj 2006. osvojio broncu, kao i godinu kasnije na SP-u u Njemačkoj. U Norveškoj 2008. uzeo je prvi europski naslov koji je ponovio i u Srbiji 2012. Na prošlom SP-u u Španjolskoj bio je srebrni.
- Da, nemam ni svjetsko zlato ni mušku olimpijsku medalju. No, ne razmišljam tako, ne lovim rekorde, nisam taj tip. Da razmišljam tako, onda bih trčao i u Katar na Svjetsko prvenstvo, ostao bih do Rio de Janeira, a tome onda ne bi bilo kraja. Nikad ne možeš biti siguran da ćeš nešto osvojiti, a ja ne želim umrijeti na klupi.
Danski izbornik jako poštuje hrvatski rukomet. Cijeni rezultate koje su postigli Lino Červar i Slavko Goluža u posljednjih desetak godina. Pamti i rezultate generacije koju je pokojni Velimir Klajić ostvario u svoje vrijeme. Uz smijeh je dodao:
- Dovoljno sam star da pamtim i rezultate i igrače iz vremena Jugoslavije, no uvijek se zabunim, nikad sa stopostotnom sigurnošću ne pogodim tko je bio Hrvat, tko Srbin ili netko iz ostalih zemalja bivše države.
Žene se lako svade
Kao i neki naši rukometni treneri, nećemo ih denuncirati, Wilbek ima poseban pogled na muški i ženski rukomet. “S babama je ubojstvo raditi”, jedan je od citata jednog našeg poznatog trenera. Wilbek slično razmišlja, no on je Danac, uvijek korektan, diplomat i pazi što i kako govori i on nikad ne bi doživio pokude od udruge B.a.B.e.:
- Teško je usporediti, no ja sam žene trenirao jednako kao i muške i zato su bile uspješne. No, lakše je kod muških napraviti neku kemiju i zajedništvo na dulje vrijeme. Sa ženama uvijek postoje neke intrige, brzo se svade međusobno. Teže ih je razumjeti pa je teško definirati što se krije u pojedinim njihovim postupcima.
Inače, Wilbek je kao i naš Ante Kostelić, u braku sa svojom bivšom rukometašicom i olimpijskom pobjednicom Susanne Munk Lauritsen. S njom se uvijek dobro razumio. Wilbek je pun hvale za naše igrače, kao i svi, najviše cijeni Domagoja Duvnjaka koji je po njemu danas najkompletniji igrač svijeta.
- Pravi nasljednik jednog dečka kojeg sam oduvijek cijenio. Naravno, Ivana Balića. On je bio najbolji, teško će ga netko ponoviti. Osobno, bio je uvijek ljubazan prema meni. Kad su me neki Španjolci ismijavali jer nisu znali tko sam, kad sam počinjao raditi s muškima, on ih je doslovno izvrijeđao: Ne znate tog čovjeka, on ima europsko, svjetsko i olimpijsko zlato. To sam dobro zapamtio i uvijek smo ostali u odličnim odnosima. Šteta što više ne igra, zapravo, dobro je za nas što više ne igra.
Veliki gospodin
Karijera velikog Wilbeka došla je kraju, hoće li otići sa zlatom ili srebrom, vidjet će se u nedjelju navečer. Otići će u velikom stilu, ali ipak jako tužan:
- Nikad me karijeri netko u zadnjih 20 godina nije uvrijedio kao Goluža izjavom da su mi suci poklonili prolaz u finale.
Samo toliko, veliki gospodin, bio je to uvijek, u pobjedama i u porazima.