ZAGREB - Ivica Kostelić je olimpijske lekcije naučio u Salt Lake Cityju (više), Torinu (nešto manje) i u Vancouveru ih naplatio. Nakon pada u Sjedinjenim Državama u koje je došao kao vodeći slalomaš svijeta, u Italiji je osvojio jedno, a u Kanadi još dva srebra. Statistika je takva da ga se može zvati srebrnim Ivicom u odnosu na zlatnu sestru Janicu. No te nazive treba shvatiti samo lirski, epitetima kojima se pjesnički opisuju njihovi veliki sportski uspjesi.
Kostelić uz sebe ima neprocjenjivo bogatstvo i sreću da mu je sestra bila istinska veleprvakinja, najuspješnija alpinka olimpijskih igara svih vremena čije savjete je koristio i tijekom natjecanja u Whistleru. Janica je zbog birokratskih razloga oko vrata nosila FIS-ovu akreditaciju na kojoj je pisalo da je pomoćna trenerica. No, ona je svome bratu bila puno više od toga.
Janica nas je razmazila
- Dala mi je odličan savjet u pauzi između dviju utrka. Rekla mi je da zaboravim na sve i da se skijam kao da je ‘sad ili nikad’. Bio je to vrlo dobar savjet.
No, u isto vrijeme Janica je njegovo potencijalno prokletstvo jer, u neku ruku, Ivica postane talac sestrinih megauspjeha kada se zakotrljaju usporedbe njihovih rezultata. Istina je, Janica ima više zlatnih medalja, istina je Ivica nema niti jednu olimpijsku pobjedu, ali njegovi rezultati nisu niti jedan karat manje vrijedni. Nepravedno je Ivicu procjenjivati samo kroz prizmu Janičinih rezultata i njegove uspjehe nedovoljno cijeniti jer nisu jednaki dosezima jedne od najboljih skijašica svih vremena i jedine iz Hrvatske koja je u međunarodnim izborima proglašena najboljom sportašicom svijeta.
Janica nas je silnim pobjedama razmazila, Janica je nedodirljiva, ali i Ivičina olimpijska srebra su zlatnoga sjaja. I ako kod nekih to nije učinio ranije, onda se valjda sada u Kanadi riješio statusa “starijeg brata Janice koja ima šest olimpijskih medalja, od toga četiri zlata”. Barem u Hrvatskoj je zaslužio da se prvo navedu njegovi iznimni rezultati. Iako će se usprkos svemu izrečenom u Kosteliću vjerojatno još neko vrijeme javljati mali osjećaj tuge zato što nema i jedno olimpijsko zlato u zbirci.
Iz Kanade u Norvešku
- Znam da će mi svi reći da lažem i da će vam možda zvučati smiješno, ali... kada ste bili toliko puta ozlijeđeni kao što sam ja bio i kada shvatite da je zdravlje najvažnija stvar koju imate u životu, prestanete se brinuti oko toga kojeg sjaja je vaša medalja. Više ne marite za to - izjavio je Ivica Kostelić stranim novinarima nakon što je u subotu osvojio olimpijsko srebro u slalomu.
Uostalom, Ivica je dosegnuo sveto slalomsko trojstvo. Nešto više od dva mjeseca nakon što su mu artroskopskim zahvatom operirali ozlijeđeni menisk desnog koljena (ukupno je to bila osma operacija, sedma na tom koljenu), kolekciju slalomskih uspjeha u kojoj su već bili svjetska medalja (prvak 2001. godine), pobjede u Svjetskom kupu (ukupno devet uz osvojeni mali Kristalni globus 2002. godine) upotpunio je srebrom s olimpijskih igara.
- Slalom je skijaški rulet. U stotinki sekunde možete izgubiti sve što ste gradili tijekom vožnje ili vožnje i pol. Rekao bih da se u tome ogledava posebna težina koju ima medalja osvojena u slalomu. Iako će u mojim razmišljanjima sva tri olimpijska srebra imati jednako vrijednost. Čini mi se nemogućim da ih rangiram.
U kratkim obraćanjima Ivica se prisjetio i dana sredinom prosinca prošle godine kada njegova kratkoročna budućnost nije izgledala ovako zlatna kao što je danas.
- Liječnici u Švicarskoj su mi odmah rekli da se ne brinem, da su već imali slučajeve poput ovoga da je netko sa slomljenim meniskom osvojio olimpijsko odličje. Drago mi je da sam postao još jedan primjer u toj priči - zahvalio se Kostelić koji odmah putuje u Norvešku gdje se nastavlja Svjetski kup.