ZAGREB - Ana Jelušić ima najbolji rezultat hrvatskog ženskog skijanja. Prije tri godine samo je Schild bila brža od naše Riječanke. Aktualna sezona Svjetskog kupa nije nam davala argumente da se nadamo sličnom rezultatu na nedjeljnoj Snježnoj kraljici. Sve do utorka, odlične druge vožnje i šestog mjesta u Lienzu...
- I lani je bilo slično, valjda je ovo moj dio godine, kada hvatam pravi ritam. U Semmeringu sam sa 14. došla na šesto mjesto. Napokon sam dočekala da mi se uloženo kroz 250 dana godišnje na snijegu i ono što pokazujem na treninzima ‘potrefi’ na utrci.
Spavanje u gradu
Ljubiteljima hrvatskog skijanja posebno je drago što joj se to “potrefilo” baš prije sljemenske utrke.
- Ne želim izlaziti u javnost s velikim najavama, ali s dvije solidne vožnje, kao što su bile one u Lienzu, moguća je i borba za postolje. Uvijek govorim da mi je cilj ući među sedam.
Na sljemensku Snježnu kraljicu potrošene su tone papira. Teško je više i izreći nešto novo, originalno...
- Definitivno je ovo utrka s posebnim šarmom koja puno znači ostalim curama. Rijetko gdje se skupi toliko gledatelja, a skijašicama imponira što spavaju u gradu. Cijela naša ekipa je super, a jako mi je drago što nas sve prihvaćaju, bez obzira na rezultate. Prepoznali su Snježnu kraljicu kao vrhunski sportski događaj.
‘Nenormalni’ život
Zahvaljujući rezultatu u slalomu u Lienzu Jelušić će u Zagreb stići dobro raspoložena. No, dobar dio ove sezone nije bilo tako. Dominirali su nezadovoljstvo i frustracija
- Problem mi je bio u tome što sam na temelju treninga znala da u svakom slalomu imam plasman u 10 ‘u skijama’. A kada to nisam ostvarivala, narušavalo mi se samopouzdanje. Mi ne vodimo normalni život u kojima se možeš realizirati i kroz druge stvari. Uspješnost se ocjenjuje kroz rezultate na utrkama pa dođu trenuci kada se upitaš je li to to. Što dulje čekaš da se stvari poslože, to se lošije osjećaš.
Priznaje da o odustajanju od aktivne karijere nikada nije ozbiljno razmišljala...
- O tome bi moglo biti riječi kada bih ispala iz najboljih 30 u slalomu ili kada u Fis utrkama ne bih mogla ništa napraviti.
Iz tog začaranog kruga nema izlaza
Ana ima dva hendikepa kada se procjenjuju njezini rezultati. Zbog osmogodišnjeg staža u Svjetskom kupu neki su stekli dojam da se radi o veteranki koja je propustila napraviti iskorak i ostvariti prvu pobjedu, no neki dan je proslavila tek 23. rođendan. Osim toga, njezina prava disciplina je samo slalom, tako da u sezoni ima jedva deset prilika za rezultat, a ne 20 do 30 kao većina iz vrha Svjetskog kupa...
- Među prvih 15 slalomašica samo je Susanne Riesch mlađa od mene, nekada i ja na to zaboravim. A veleslalom mi je postao čisto ogledna disciplina, pogotovo kada nemam drugu priliku pregledati teren za slalom. Često mi izazove i reakcije zbog astme, kao i ovaj u Lienzu nakon kojeg još kašljem. Nekada i po tjedan dana nakon veleslaloma ne mogu normalno trenirati, gušim se i kašljem, a onda nisam sto posto spremna za sljedeću utrku. To je začaran krug iz kojega ne vidim izlaz.
Zbog svega navedenog neuspjesi u veleslalomu u kojem je posljednji put bodove osvojila u studenom 2006. više ne izazivaju dodatnu bol...
- Prve dvije godine me frustriralo, ali danas više ne. Sretna sam što se kao astmatičarka mogu na ovoj razini baviti sportom. Još radije treniram veleslalom nego slalom, ali tu neće biti promjena.