Tepali su mu da je nogometno čudo, naš Messi, wunderkind oko kojeg će se slagati hrvatska reprezentacija, nagovarali da izabere Vatrene, ne BiH, sa 17 godina gurnuli u A-vrstu, kleli se u nesvakidašnji talent, a sada, kad ima 20, na kontu dobru sezonu u najboljoj ligi svijeta, te na stolu ponude Valencije, Seville, Villarreala, klubova iz Engleske i Njemačke, izbornik je samo kratko pročitao: Alen Halilović ne ide na Euro.
Bez pozdrava
Pitaju nas ljudi hoće li taj mladić više ikad htjeti odjenuti kockasti dres. Alen Halilović razočaran je i ljut, kažu oni koji ga dobro poznaju da se osjeća izigranim od hrvatskog nogometnog sustava. Dok je bio klinac, govorili su mu “Ti si Bog”, sad kad postaje igrač, kažu “Nisi dovoljno dobar”. Šok i nevjerica nisu iznenađujući, iako je nešto naslućivao. Ili morao naslutiti...
Tražili smo ga intervju, nije pristao. Emotivan kakav jest, čim je doznao da ga neće biti u Francuskoj, odjurio je po torbu i izletio iz hotela Lone. S izbornikom se nije ni pozdravio.
Još prije Brazila našao se u kombinaciji. Debitirao je kod Igora Štimca u prijateljskoj utakmici s Portugalom u lipnju 2013. godine, no Niko Kovač nije ga poveo na Mundial.
Nema sredine
Imao je ponudu od Tottenhama za 15 milijuna eura, no izabrao je Barcelonu koja je dala Dinamu 2,2 milijuna, uz bonuse. Uvijek je bio svoj i samo svoj. Kome drago, kome krivo. Dolaskom u Sporting Gijon pobirao je lovorike i najuglednijih španjolskih listova poput Marce, odigrao je 2.346 minuta u Primeri u 36 utakmica od njih 38, dao tri gola i skupio pet asistencija. U Kupu kralja igrao je jedan dvoboj, a u njemu je bio dvostruki strijelac. Stručnjaci su “isukali mačeve”, za neke je igrač odluke nužan reprezentaciji jer u stanju je sam okrenuti tijek utakmice, drugi mu spočitavaju manjak u obveznoj igri i nedostatnu brzinu, tvrdeći da nikad neće zaigrati za prvu momčad Barcelone.
Već na prijateljskoj utakmici s Mađarskom u Budimpešti, kad mu nije dao ni minutu iako se zagrijavao, vidjelo se da ga Ante Čačić ne šmeka. Izbornik će nam reći kako mu ovo mora biti poticaj za dodatno dokazivanje da bi se vratio u nacionalni sastav. Ne vidi ga među igračima koji će nositi ambicije Hrvatske u Francuskoj pa mu je bolje da se odmori i posveti klubu, sukus je Čačićevih tumačenja novinarima.
Hrvatski nogomet nije izgubio Alena Halilovića, i nikako ne bismo voljeli da ga izgubi, kao što on neće klonuti duhom jer ima karakter borca. Kad Cico Kranjčar nije vodio Eduarda na Svjetsko prvenstvo u Njemačku, zaigrao je kao nikad, zabio čak 34 gola za Dinamo u sljedećoj HNL sezoni i prodao se u Arsenal. Imao je sreću što je Slaven Bilić postao izbornik i odmah mu dao maksimalan status među Vatrenima.
Halilović od Čačića nije dobio potporu, ostaje mu da poput Dudua igrački ode na razinu više i dovede izbornika pred svršen čin, da ga više ne može zaobići. Izgleda da mu je to sudbina: ili će biti as, nositelj igre, ili ga u državnom sastavu neće biti. Za mladića oko kojeg se uvijek dizala prašina, sredina, kako stvari stoje, ne postoji. Što je podebljano i plasiranom tezom da ga klupa jako žulja.
Njemu nije potreban Euro da bi se prodao, niti ga je otpisivanje pogodilo zato što će izgubiti na visini ugovora u novom klubu. Jer kad jednom privučeš pozornost u Primeri, reprezentaciju ne shvaćaš odskočnom daskom.
Igrajući u dvije kvalifikacijske utakmice za Vatrene više ne može izabrati Bosnu i Hercegovinu. No Halilović to nikad nije požalio, pa ni ovog utorka, možda najgoreg dana u njegovu mladom životu.
Nemirni snovi
U Hrvatskoj je rođen, Hrvatskoj pripada, spekulacije o BiH daleko su više bile medijska pumpanja nego realnost. Neće zaboraviti 31. svibnja 2016. U noći je Oklahoma, koja mu je u krvi, ispala od Golden Statea i ostala bez finala NBA lige, navečer je doznao da ne ide na Euro, na kraju su mu prijatelji Mulaomerović i Slavica s Cibonom praktički izgubili prvenstvo Hrvatske. No, 20 mu je godina tek. Čačića će sanjati noć-dvije, a potom je sve na njemu.
Alen Halilović još nije gotov nogometaš, i da je išao na Euro, tamo bi ostao drugoplanac, no po svojem igračkom rejtingu sigurno je ispred nekih sličnog nogometnog profila koji su se našli na listi. Međutim, Čačić se ravnao po drugom kriteriju. “Gdje će nam biti najmanja šteta, a najveća korist da netko bude s nama a da ne igra”, rekao je.