Izazov za znalce, izazov za druge kuhare i bez dlake na jeziku. Francuz Stephan Macchi od samog početka emitiranja RTL-ovog kulinarskog reality showa “Jezikova juha” bez ustručavanja dijeli packe i savjete vlasnicima restorana i njihovim zaposlenicima, ali on to ne radi, kako su tijekom showa tvrdili neki sudionici, zato jer uživa u kritiziranju drugih.
- Pokušavam ostati maksimalno pristojan iako se ponekad vrlo teško suzdržati zbog verbalnih napada osoblja i vlasnika restorana. Želim svima pokazati ono najbolje što znam, što sam učio 22 godine, težak i naporan rad, a sve radi toga da im bude lakše u budućnost. Znam da nije lako mijenjati svoje navike, pogotovo one loše, no svatko od nas bi trebao prihvatiti kritike zbog poboljšanja i napredovanja u svom poslu - kaže Macchi, koji se kulinarstvom počeo baviti sa samo sedam godina.
Dječaci su se igrali, on je kuhao
Dakle, dok su drugi dječaci jedva čekali pobjeći iz kuće i odigrati utakmicu nogometa s prijateljima, mladi Stephan je pažljivo promatrao svoje ukućane, oca Brunu, majku Viviane i baku Julie, dok su u njihovoj kuhinji u Reimsu spremali domaće specijalitete.
- Moj prvi kulinarski specijalitet je bio čokoladni mousse, koji sam naučio pripremati tako da sam promatrao tatu. Naime, moj tata je znao raditi samo 3 jela: omelette od banane i ruma, mousse od čokolade i omelette s krumpirićima. Na to treba gledati kao veliki uspjeh jer je slijep. Moram pohvaliti i mamu koja također dobro kuha iako se nikada nije profesionalno bavila kulinarstvom. Moja baka Julie je vjerojatno zaslužna za moju profesiju jer se i dan danas sjećam mirisa kuće kada bih se vratio iz škole, a baka je bila u kuhinji. Baka je dugo živjela je u sjevernoj Africi, Alžiru. Svaki dan je kuhala ukusna jela poput salate od paprike, kus-kusa, kolača od krumpira. Iako sitne građe (1,55 m), baka je odgojila desetero djece i to sama, uvijek je znala svoje prioritete i želje - prisjeća se Stephan svojih prvih iskustava u kuhinji.
Iako mu nije bilo lako ostvariti svoj dječački san, Stephana ništa nije moglo omesti na njegovom putu, ni strogi učitelji ni beskrajni radni dani, jer se nikad nije ni zamišljao u nekom drugom zanimanju.
‘Težak je put do savršenstva’
- Svakako jesam osjetio strogoću tijekom školovanja i radu u Francuskoj jer nije bilo mjesta za prosječnog učenika u školi ili prosječnog radnika gdje god sam radio. Moja struka je prava umjetnost te je potreban dugi niz godina kako bi se donekle svladala. Mojih šefovi su bili jako strogi i, za neke bih čak rekao, blizu granice ludosti. No unatoč tome sam svima jako zahvalan jer sam učio pravilno i beskompromisno raditi. Težak je i naporan put do savršenstva - smatra Macchi te dodaje da mu i danas, nakon više od dva desetljeća iskustva, pogreške, iako rijetke, predstavljaju veliki teret.
Stoga, Stephan je puno puta kritizirao vlasnike i osoblje restorana zbog njihovih kulinarskih pogrešaka, ali najžešće zbog njihove upitne higijene.
- Često čujem komentare kako ljudi uopće nisu vidjeli kako sve to izgleda “iza scene”, to jest u kuhinji. No to nije prava slika svih restorana, to je samo dio, uzorak slike hrvatskih restorana i smatram da ne treba stvarati jednu općenitu sliku o njima - smatra Stephan te dodaje nije siguran da li se ona popravila nakon njegovih komentara u prošlim emisijama jer, kako kaže, zbog obaveza nije stigao navratiti i provjeriti.
Ovaj simpatični Francuz u Hrvatsku se doselio prije 13 godina zbog Opatijke Nataše Kinkele, s kojom ima i dvoje djece - 12-godišnju kćer Tianu i 10-godišnjeg sina Alexa. Iako su mu, kako kaže Stephan, prve dvije godine u Hrvatskoj bile iznimno teške, kaže da nikada nije poželio spakirati kovčege i vratiti se u Francusku.
- U životu je bitno imati cilj i znati što želite, za sve ostalo je potrebno samo strpljenje i naporan rad. Mogu sa sigurnošću reći da sada, kad sam poprilično “uspio” ovdje, bio bih lud otići - kaže 39-godišnji kulinarski virtuoz.
Ipak, kada se doselio u Hrvatsku 1997. godine, to Stephanu nije bio prvi posjet našim krajevima. Naime, on je već nekoliko godina prije boravio u Bosni kao vojnik Plavih kaciga te je tamo čak kušao i pseće meso.
Stalna želja za usavršavanjem
- Nisam znao što jedem, tek su mi poslije rekli koje meso je bilo. Ali ne zamaram se time. Naime u Kini sam jeo škorpione, stonoge, ličinke, zmije i razne zanimljive stvari, koje su također neobične. Nisam ni malo gadljiv i vrlo sam znatiželjan pogotovo kada je novi okus u pitanju - otkrio je Macchi.
Njegov avanturistički duh i stalna želja za usavršavanjem, sebe i drugih, prevagnula je i u Stephanovoj odluci da prihvati ponudu RTL televizije i zakuha “Jezikovu juhu”, te je upravo završio drugu sezonu. Kada će početi emitiranje, RTL još ne zna.
- Nevjerojatan izazov je mogućnost pomoći ugostiteljima da bolje i kvalitetnije obavlja svoju djelatnost. Mislim da smo dužni predati svoje (skromno) znanje na buduće generacije. Novi izazov je i meni jako bitan kako bih mogao učiti, napredovati i upoznati nove ljude, susresti se sa novim mišljenima i izraziti svoja. Naime, i ja sam na dobitku u svemu tome jer širim svoje horizonte - smatra Stephan te dodaje da su mu najgora iskustva sa snimanja bili Tadej iz Mirnog Kutića i Milan iz Fransha. No, kako kaže Stephan, to nije ništa negativno te im ništa ne zamjera jer je time samo dodatno izgradio svoj prag tolerancije.
Edukacija zapolesnika
Osim što je završio sa snimanjem novih epizoda druge sezone “Jezikove juhe”, Stephan vodi i dvije vlastite tvrtke te povremeno radi i ugostiteljsko savjetovanje te edukaciju zaposlenika za razne restorane. No, kako kaže Stephan, ništa mu nije teško jer sve što radi, radi iz ljubavi.
- Istina je da previše radim, no što mogu kad to volim - zaključio je Macchi.