Poznati spisatelj i sociolog Bruno Šimleša odlično se snašao u ulozi voditelja HTV-ova talk-showa ‘Svaki dan, dobar dan’. U vođenju mu, priznaje, ponekad fali malo drskosti, a teme za emisiju pronalazi u vlastitom životu. Primjerice, trud oko braka, koji je i u njegovom slučaju, otkriva, daleko od savršenog. Piše Andreja Bratić, snima Marko Miščević
Bruno Šimleša je sociolog, spisatelj, predavač, jedan od najpoznatijih self-help autora i televizijski voditelj. Sve to u jednoj osobi. Mnogi će reći: hrvatskoj inačici slavnog američkog dr. Phila ili još slavnije Oprah Winfrey. Naime, u maniri takvih velikih voditeljskih imena i on nastupa svakodnevno u emisiji “Svaki dan, dobar dan”, gdje najčešće s “običnim” ljudima razgovara o njihovim životnim pričama, problemima, iskustvima...
Ugodan je sugovornik koji ostavlja dojam pozitivne, optimistične i iskrene osobe. Ali, naći će mu ljudi zamjerku. Često su među njima upravo one da je uvijek veseo, dobro raspoložen i pozitivan. A onda će njegovi obožavatelji odgovoriti kako su to cinični komentari. Obožavatelja je puno. Obožavateljica još i više. Ali ih on i ne primjećuje.
Divi se sugovornicima
Inače, Šimlešin talk-show prošle se sezone prikazivao na Drugom programu HRT-a u predvečernjim satima. Ove je sezone prebačen na Prvi program, ali u termin u 13.10. sati. Zanima nas kako je na to reagirao.
- Naravno da bih želio da emisiju mogu pogledati i oni s klasičnim radnim vremenom jer smatram da emisija svojom kvalitetom to zaslužuje - kaže Šimleša i dodaje da je termin najčešći prigovor gledatelja.
- No, na nama je da radimo najbolju moguću emisiju. Glavna urednica Nataša Kraljević Kolbas i drugi urednici doista se trude da što bolje prezentiramo naše teme - objašnjava.
Imaju 160 emisija godišnje i vrlo širok spektar tema: o roditeljstvu, odnosu prema svom tijelu, društvenom aktivizmu… Među posljednjim su temama bile: roditelji koji putuju s malom djecom i razbijaju predrasude da se s njima ne može putovati, kao i vrlo važne i ozbiljne teme poput one o zlostavljanim ženama, kada su dvije hrabre žene govorile o svemu što su prolazile.
- Rijetko ja osobno tražim goste. Time se bave urednici. A i ne stignem s obzirom na ritam snimanja. Moj je zadatak priču gosta predstaviti na najbolji mogući način. Zato pričam s njima neposredno uoči snimanja. Nije im lako, jer osim što pričaju o sebi i svom životu, neki od njih su prvi put pred kamerama… A ja želim biti dobro upoznat sa svime. Imamo odgovornost prema gostima, televiziji i gledateljima. Ali što se tiče moje pripreme, za jednostavnije se pripremim u nekoliko sati, dok ne upoznam priče svih gostiju, a za kompliciranije to zna biti i desetak sati ili čak nekoliko dana i tjedana ako je riječ o teškoj temi - otkriva voditelj.
A ovo mu je prvi voditeljski angažman. U početku je bilo straha, treme, uzbuđenja… Sad je već puno lakše.
Voditi dnevni talk-show, tvrdi, doista je zahtjevno.
- Čini se da su vodeći ljudi HRT-a, a posebno tadašnja glavna urednica HTV2 Maja Tokić koja me je i odabrala, o meni znali nešto što ja nisam. Jer je neuobičajeno dati tako veliku ulogu osobi koja je u televizijskom smislu zapravo potpuni amater. No, mislim da solidno plivam u tome i da sam se snašao. Ne glumim da sam nešto što nisam. Naravno, u nekim se trenucima vidi da ima puno boljih i iskusnijih voditelja od mene, ali uvijek se trudim dati sve od sebe pa nam i gosti često daju najbolje od sebe - kaže.
Po struci je sociolog, ali njegove knjige zapravo pripadaju području psihologije. A ta druga karijera sigurno mu je jednim dijelom olakšala i ovu televizijsku ulogu.
Politička korektnost
- Pomaže mi utoliko jer sam se kroz taj dio posla naučio bolje povezivati s ljudima, bolje ih slušati, poštivati ih… Doduše, i dalje mi je logičnije razgovarati sa živim čovjekom, nego primjerice s kamerom kad snimam najave - priča nam simpatični voditelj.
Kad razmišlja o voditeljskim uzorima, među hrvatskim spominje Barbaru Kolar i Danielu Trbović. Kaže da su one britke, brze, duhovite, hrabre, elokventne…
Što se pak tiče načina stvaranja emisija, sviđaju mu se američke emisije, ali kada zadržavaju profesionalnost i kvalitetu.
- U hrvatskom društvu i na domaćim televizijama često se susrećemo sa stavom: ne bih se htio miješati. Želimo biti super politički korektni, a mislim da neke druge kulture imaju malo više iskrenosti i britkosti. To mi ponekad nedostaje: malo drskosti i hrabrosti. Zato volim neke američke emisije. Doduše, vjerojatno ima takvih i poljskih i nizozemskih emisija, ali te ne gledam. Sviđa mi se kad ljudi i društvo nisu pretjerano politički korektni - objašnjava.
Kako onda komentira usporedbe s popularnim Amerikancima dr. Philom ili Oprah Winfrey?
Odlične reakcije
- To se nekako nameće samo po sebi. Drago mi je da naše emisije nekada pomognu nekom. Ne znam da li sam sličniji dr. Philu ili Oprah, ali mi je drago da sam uopće u istoj rečenici s njima. Mislim da često uspijemo prezentirati priču tako da je ljudi osjete. Tako barem komentiraju gledatelji. Da su plakali s gostima, da su se smijali, radovali s njima, inspirirali se njihovim pričama… A to i želimo - komentira.
Redovito im u redakciju stižu pisma i mailovi. Najčešće s pohvalama i zahvalama. A tim putem dolaze i prijedlozi tema koje bi trebalo obraditi.
To da ima puno obožavateljica, Šimleša ne osjeti.
No, drago mu je da ljudi dobro reagiraju na tu emisiju. Kao i na sve drugo što radi. Pa ga nerijetko zaustavljaju na cesti da ga pozdrave, da mu na neki način zahvale…
- Često ljudi komentiraju izgledam li deblje ili mršavije uživo ili na televiziji - otkriva uz smijeh.
U međuvremenu priprema i novu knjigu koja bi trebala izaći za otprilike dva mjeseca. A potom će uslijediti i nova serija predavanja. Vjerojatno ponovno negdje u kinu.
- Koliko volim emisiju, volim i svoj drugi posao. Ponekad volim i više govoriti, a ne samo slušati.
Nova knjiga odgovara na pitanje kako da ne budemo životni glumci koji glume po tuđem scenariju već da ga uzmemo u svoje ruke i od svojih iskustava stvorimo umjetnička djela vrijedna divljenja. To je knjiga koja slavi ljudski duh. Ovih dana sam je predao i poslao izdavaču - priča nam.
Inače, Šimleša je i otac petogodišnje djevojčice. Ona, kaže, nije pod dojmom oca televizijske zvijezde. Njoj je važno da tata pronađe vremena za igru.
Nitko nije savršen
- Sve joj je to apstraktno. Zanimljivo joj je kad se to spomene u vrtiću, ali kako je odrasla s tim, postalo joj je normalno. A i ja želim da ima normalno djetinjstvo i ne želim je previše izlagati - dodaje poznati tata.
A živi li sve ono o čemu piše u svojim knjigama?
- Mislim da je to između ostalog razlog zbog kojeg knjige uspijevaju i predavanja su popularna. Ljudi osjete ili znaju da ja to živim. Da se razumijemo, ima puno stvari koje još nisam sredio u svom životu. Ljudi ponekad komentiraju da sam savršeno biće, da mi je život posut ružama, te levitiram dva metra iznad zemlje… No, nije tako.
Normalna sam osoba, nemam savršen brak i daleko sam od njega, ali još dalje od prosječnog i običnog, daleko sam i od savršene osobe, ali još dalje od prosječne… I držim se svega što govorim u knjigama. Ne mogu govoriti o zahvalnosti ako je ne osjećam, ne mogu govoriti o zdravoj ljubavi prema sebi ako je ne živim. Maksimalno sam dosljedan. I strog sam prema sebi u tom smislu - tvrdi.
U svom bi životu pronašao i zanimljive teme za svoju emisiju. Među njima su trud oko braka, trud oko toga da bude što odgovorniji roditelj, pronalaženje više slobodnog vremena, ljubav prema putovanjima, koliko je teško biti autentičan u društvu koje voli biti politički korektno…
Bruno svoju suprugu Maju, inače prevoditeljicu, poznaje već 22 godine. U braku su od 2007. godine. I on ističe da se oko braka treba doista puno truditi.
Posvećen obitelji
- Nemam idealan brak. Ali se trudim konstantno upoznavati svoju suprugu, raditi na komunikaciji s njom, razmišljam što na sebi mogu promijeniti da nam se održi i poboljša kvaliteta odnosa. Sve to očekujem i od partnerice - objašnjava. Jednako tako stalno preispituje i svoje odluke vezane za roditeljstvo.
- Pitam se i kako biti što odgovorniji, kako pronaći granicu da je pustim da bude kakva je, a opet usmjerim u pravom smjeru. Nigdje se kao u roditeljstvu nisam toliko korigirao - kaže.
A kad supruga Maja putuje, tata i kći su sami. No, to nije problem, jer Bruno i kuha, i čisti, i pere. Jedino, priznaje, ne voli raditi ništa što ima veze s vešem. - Davno smo se posvađali i nismo u dobrim odnosima - napominje.
Inače, ističe da vodi normalan obiteljski život u kojem sa svojom obitelji najradije odlazi u park, bavi se sportom, kćer vodi na plesne i likovne radionice, dobili su i novu macu pa se s njom rado igraju…