Polako se puni godina dana otkad je Mario Budimir onako iznenadno raskinuo ugovor s Rudešom, potpisao za Dinamo i s Modrima u završnici sezone sudjelovao u osvajanju obje krune. A u međuvremenu je stasiti Sinjanin već izbrojao i više od tri mjeseca na Bliskom Istoku, u iranskom Persepolisu.
Koliko mu se život okrenuo u tih zadnjih godinu dana ne moramo ponovno spominjati, a kako se snašao u Teheranu, kakav se nogomet igra u Iranu ispričao nam je sam Budimir.
- Mislim da ljudi imaju krivo mišljenje o Iranu, ali logično je to. Jer, kad čuješ da je jedna država 30 godina pod sankcijama nemaš neka prevelika oćekivanja. Pa tako ih ni ja nisam imao i ostao sam ugodno iznenađen Teheranom. To je grad od 18 milijuna stanovnika i po razvijenosti se može mjeriti s europskim metropolama - priča Budimir, koji u Iranu živi sam, obitelj je ostala u Hrvatskoj.
- Djeca idu u školu u Hrvatskoj, nisam želio da proživljavaju toliki stres, bila bi to velika promjena. Kroz osnovnu školu stječeš prijatelje za cijeli zivot, a to je puno lakše kod kuće na svom jeziku. Stoga su oni tamo, a ja ovdje.
Crvena vojska navijača
Oduševljen je Budimir svime onime što je dosad vidio i doživio u Iranu. Pogotovo slavom i veličinom Persepolisa. Iako je još novi u gradu i premda još nije pokazao svoju pravu formu, u 34. godini osjeća kako je biti nogometna zvijezda.
- Persepolis je vjerojatno najveći azijski klub s crvenom vojskom navijača kojih je po nekim procjenama oko 40 milijuna. Tako da je nemoguće šetati gradom, a da vas na svakom koraku ne zaustavljaju i pitaju za slikanje. I, naravno, daju vam poneki savjet.
Budimir u Iranu dosad nije puno zabijao. Jedan gol u azijskoj Ligi prvaka, nije u mnogo utakmica igrao niti svih 90 minuta. U posljednjem dvoboju protiv Zob Ahana nije bio niti u zapisniku. Što je posrijedi?
- U zadnjoj utakmici koju sam igrao dobio sam neugodan udarac i imao blagu rupturu mišića. Ali, mislim da bih ovih dana trebao kreniti s treninzima i brzo se vratiti na travnjak. Ali, jasno da igraču poput mene, koji je cijelu karijeru igrao europski nogomet, treba neko vrijem za prilagodbu, nije se lako preko noći prešaltati na način kako se ovdje igra. No, pokušavam se što prije i bolje prilagoditi, na svakom treningu i pogotovo u svakoj utakmici prihvaćam neka pravila koja ovdje vrijede.
Kolika je razlika između iranskog i europskog, ili HNL nogometa koji je dosad igrao?
- Ovdje se nogomet više temelji na fizičkim vrlinama. Igrači nisu taktički tako savršeni kao u Europi, ali svojom agresivnošću i borbenošću u velikoj mjeri nadoknađuju te nedostatke.
Persepolisova sezona, kao i svaka, nosi pritisak osvajanja trofeja, to se od iranskog velikana uvijek traži. U ovom trenutku Persepolis je vodeći u prvenstvu, ima pet bodova više od Estheghlala i Sepahana, naslov se smiješi.
- Da, trenutačno smo vodeći u prvenstvu, četiri kola prije kraja, u polufinalu smo Kupa, igramo grupno natjecanje Lige prvaka. Ambicije? Velik smo klub, takve su nam i ambicije, želimo u svim tim natjecanjima otići do samog kraja. Hoćemo li uspjeti, uskoro ćemo saznati, vjerujem da smo sposobni za trostruku krunu.
Iako je daleko od oka, nije daleko od srca, Budimir i dalje prati Dinamo, HNL, svoje bivše suigrače.
- Naravno da pratim HNL, pratio sam i sve europske utakmice Dinama, iza momčadi je vrlo uspješna sezona, dakako da sam njihov navijač. U kontaktu sam s igračima, najčešće se čujem s Ademijem i Zagorcem.
Kad bi ga netko pitao za savjet, bi li preporučio hrvatskim igračima iransku ligu i Persepolis?
- Jasno, ako imaju priliku neka dođu u Iran, preporučam ovdašnji nogomet, ne bi se razočarali. Naravno, uz jedan vrlo koristan savjet - naoružajte se strpljenjem!
U svom je stilu završio Budimir, koji, očito, nije požalio odluku da u smiraj karijeru ispipa novo nogometno iskustvo. Za daljnje planove nismo pitali, jer znamo da mu je karijera išla potpuno neplaniranim smjerom, no ne sumnjamo da će i u Persepolisu krenuti s pogocima.
