Hrvatski tenis ove se godine još nije pretjerano iskazao, šepamo u svim konkurencijama i svim kategorijama. Nakon što smo doživjeli za naše standarde potpuni krah na prvom Grand Slamu sezone Australian Openu, ni Davis Cup reprezentacija pod vodstvom novog izbornika Velimira Zovka nije se dobro provela na domaćem terenu i poražena je od Belgije. Dio problema koji evidentno muči hrvatski tenis su ozljede koje nikako ne prolaze, pritom naši igrači o problemima koji ih muče ili rijetko govore ili uopće ne govore ili ih nitko ne pita.
Borna Ćorić izbjegava neke nastupe pa ga tako nije bilo ni u Davis Cupu jer je odlučio prvo uskladiti formu s formom kakva je nekad bila, a tek onda doći u reprezentaciju, dok Borna Gojo od Aucklanda nije odigrao niti jedan meč jer ima problem s leđima koji je pokušao liječiti igrom, ali mu to nije pomoglo.
I dok čekamo da se ukažu mlađe snage poput pobjednika juniorskog Roland Garrosa Dine Prižmića te Duje Ajdukovića, koji su u ovom tjednu igrali na dva prilično velika Challengera u Indiji i Francuskoj, ali nisu otišli dalje od polufinala, najveći misterij je zapravo pitanje koje se povremeno uporno vraća - što je s Marinom Čilićem? Ili još bolje, zašto Marin Čilić ne igra?
Propala južnoamerička turneja
A to pitanje nije od jučer. Postavlja se više od godinu dana pa kada govorimo o Marinu i njegovim nastupima, moramo se vratiti na prošlogodišnji Pune u Indiji koji je trebao biti njegov prvi turnir u sezoni, ispao je praktično posljednji. Odustao je nakon ozljede koljena koja mu se dogodila na treningu uoči dvoboja osmine finala, o kakvoj se ozljedi točno radilo nismo saznali jer ako je netko pitao nije bio ništa pametniji nakon što je čuo odgovor.
I tako je Čilić, koji je u briljantnoj karijeri osvojio US Open, igrao finale Australian Opena i Wimbledona, bio i treći na svijetu, dok mu je malo nedostajalo da dođe i u finale Ronald Garrosa i tako kompletira poker velikih finala, uglavnom prošle godine vrijeme provodio na rehabilitaciji i gotovo da nije zaigrao. Istina, pokušao se vratiti u Umagu, ali je taj pokušaj završio porazom u 1. kolu i s dodatnim pregledom na drugom koljenu. Očito je da mu ništa nije pomoglo, ali njegov optimizam nema granica i on i u srednjim tridesetima još uvijek razmišlja o povratku na stare staze bez obzira na to što to značilo.
Opet su svi koji su nešto željeli čuti o najnovijem otkazu ostali u magli jer kratka rečenica da je odustao od dva turnira zbog manje ozljede jednostavno ne može popiti vodu
Dolaskom nove sezone javila se i nova nada, ali jedina konstanta u karijeri Marina Čilića trenutačno je 1. kolo, odnosno sve što se događa s njegovim igrom su porazi u prvim kolima. Od Hong Konga do Australian Opena pa i najneočekivanijeg poraza od Belgijca Zizoua Bergsa u Davis Cup dvoboju. Čilić nije odustao od Davis Cupa i uvijek je bio tu ako je mogao, rekao je “da” i ovaj put, ali na terenu je, nažalost, bilo jedno veliko “ne”.
Sljedeća faza u Čilićevom povratku bila je ili je trebala biti južnoamerička turneja gdje je nakon Buenos Airesa trebao igrati u Rio de Janeiru i Santiagu uoči velikih turnira u Indian Wellsu i Miamiju. No Marinov južnoamerički izlet trajao je vrlo kratko. U 1. kolu Buenos Airesa izgubio je od Srbina Lasla Đerea meč u kojem je dobio prvi set, a onda u ostala dva uhvatio samo tri gema, pet puta izgubio servis i ostao na nuli u trećem setu, pa je odmah bilo jasno da nešto opet nije u redu. Potvrda toga bili su otkazi nastupa u Riju i Santiagu i tu je stavio točku na južnoameričku turneju.
Opet su svi koji su nešto željeli čuti o najnovijem otkazu ostali u magli jer kratka rečenica da je odustao od dva turnira zbog manje ozljede jednostavno ne može popiti vodu. Nemoguće je godinu dana biti izvan tenisa i svaki put kad nešto i odigra, uz poraz, slušaš istu priču, a to je da Čilić nije dovoljno oporavljen.
Još uvijek je na brojci 583, nedostaje mu 17 pobjeda do magične brojke, a to je prva želja, možda čak i jedina Čilićeva u ovom trenutku
Ako je tome tako, onda bi možda bilo bolje da stvarno prestane igrati dok se potpuno ne oporavi. Vrijeme koje dolazi i donosi Indian Wells i Miami možda će reći nekakvu istinu o zdravstvenim problemima Marina Čilić koji su, izgleda, vezani uz koljeno, prvo jedno, pa onda drugo, ali o tome još ni on ni nitko iz njegove blizine nije ništa konkretno rekao.
Čilić ima jednu veliku želju i posve je razumljivo da nakon svega što je u karijeri napravio na svaki način želi doći do brojke 600. To bi bila velika, velika brojka jer malo je tenisača ostvarilo toliko pobjeda u karijeri na ATP Touru. Goran Ivanišević je, primjerice, ostao na brojci 599.
Još uvijek dovoljno ambiciozan
Želja Marina Čilića je dovoljno realna i ostvariva, ali samo ako je spreman jer sve ono što se s njim događalo u posljednjih godinu dana nije mu donijelo ništa lijepo. Naime, još uvijek je na brojci 583, nedostaje mu 17 pobjeda do magične brojke 600, a to je prva želja, možda čak i jedina Čilićeva u ovom trenutku.
Iako nije u godinama kada se napušta tenis, o tome recimo Novak Đoković uopće ni ne pomišlja, a Rafael Nadal se sprema igrati u Americi ekshibicijski dvoboj s Carlosom Alcarazom u pokušaju još jednog povratka, nitko od onih koji su u srednjim tridesetima nema još previše vremena. I Roger Federer, koji je mislio kako će igrati i nakon četrdesete, morao je stati.
Marin Čilić je još uvijek dovoljno ambiciozan, željan nastupa i pobjeda, ali hoće li mu i kada tijelo to dopustiti, pitanje je na koje danas nitko nema pravi odgovor. Pa čak i ako se, kao što je to Marin rekao, radi o manjim ozljedama.